“Rajski edikt” Michaela Armitagea

 

Izložba koju minhenski Kunsthaus (Kuća umjetnosti) drži otvorenom gotovo pet mjeseci, do polovice veljače 2021., svakako mora biti nešto posebno. Posebni su i naslov i autor. Naslov: “Paradise Edict” (Rajski edikt) – inače je edikt dokument kojim se službeno objavljuje neki zakon ili uredba, a ovdje se implicira da takvo što izdaju i u samome raju. Autor: Michael Armitage – britansko-kenijski umjetnik mlađe generacije, koji se već višestruko potvrdio, pogotovo izlažući u njujorškom muzeju MoMA i na Venecijanskom bijenalu.

Ovo mu je najveća izložba dosad, a dolazi pola stoljeća nakon prvog predstavljanja svjetskoj javnosti. Njegov je uspon posebno brz od 2017., kad su ga počeli uspoređivati sa Škotom Peterom Doigom, jednim od najtraženijih autora figurativnog slikarstva današnjice. A prošle mu je godine na dražbi londonski Sotheby’s jedno djelo prodao za cijenu dvadeset puta veću od početne. Bio je to pravi komercijalni odgovor na primjedbe da je slikarstvo danas mrtvo.

Što to kod Armitagea privlači najbogatije kupce? Možda tehnika nanošenja tankih slojeva najdelikatnijih nijansi uljane boje? Ili dojmljivi kontrapunkti s hrapavim nanosima nepravilnog oblika koji ih na neki način negiraju? Zavodljive su i snolike figure, koje zapravo predstavljaju socijalni bunt što ga nosi iz politički trusnog rodnog Nairobija. Kako je posjetitelja u fizičkom prostoru sve manje zbog novog širenja koronavirusa, izvrsna je prilika za bliski susret audiotura na njemačkom i engleskom jeziku.