300 godina Slobodne luke Trst

Tršćanska industrijska luka postoji već tristo godina. Nastojeći osigurati dostojan nastavak toga naslijeđa u trećem tisućljeću, uprava je priredila Dane otvorenih vrata, gdje širokoj publici predstavlja rezultate rada i planove za budućnost.

 

Slobodnu luku Trst (il Porto Franco di Trieste) utemeljio je 1719. Karlo VI., rimsko-njemački car, ugarsko-hrvatski i češki kralj, zadnji muški potomak iz dinastije Habsburg i otac kasnije velike carice Marije Terezije, koja je znalački nastavila i znatno proširila njegove planove. Poslovično bogat grad, ugodan i lagodan život svojih stanovnika, naslijeđen iz vremena monarhije, u velikoj mjeri duguje upravo lučkom poslovanju.

Najveća iskušenja ono je prošlo tijekom II. svjetskog rata i poraća, kad dolazi do stagnacije usljed niza krutih pravila koja su se odrazila na gospodarski sustav cijele regije.

Nakon niza desetljeća tapkanja u mjestu, sad je na pomolu radikalna promjena kursa. Postavljena je cijela nova logistička platforma s intermodalnim komunikacijskim sustavom koji spaja morske puteve, željeznice i autoceste. Čini se znatan prodor prema zemljama europskog istoka i sjevera, a posebni sporazumi su potpisani s organizacijama u Bavarskoj, Luksemburgu i Mađarskoj.

Tu je i akcija “Put svile” – trgovački sporazum s Kinom, koji bi trebao pojednostaviti carinsku praksu talijanskih tvrtki s onima iz Šangaja. A među najznakovitijim potezima je ponuda fiskalnih olakšica poduzećima koja kane trajno ostati u toj industrijskoj zoni. Tako okrugla obljetnica ne znači samo komemoracije i proslave, nego veliki korak na već započetom putu projekata za budućnost.

Budućnost luke – nije luka, nego more, istaknuo je tijekom intervjua za RAI član uprave i predsjednik Lučkoga sustava istočnog Jadrana ZENO D’AGOSTINO, pojašnjavajući svoje stajalište: “Moramo shvatiti da je more budućnost ove planete, koja se – u ovom slučaju ne baš najsretnije – zove Zemlja. Naš odnos s morem treba sve više jačati. Možda ćemo upravo tako, prije nego u lovu na nove planete pogodne za održanje ljudskih života, naći rješenje ključnih problema koje danas imamo.

Luka je spojnica mora i kopna. Nju ne vidimo samo kao mjesto tranzita robe i putnika, nego kao mjesto koje izravno kontaktira s morem. Upravo tu kognitivno-inovativnu komponentu želimo interpretirati, osmisliti i razviti aktivnosti koje nemaju veze sa starom lučkom paradigmom, nego budućnost vidimo u toj inovaciji što se temeljno oslanja na načela plave ekonomije.”