Legenda i istina o Barbari Celjskoj

Grofovi Celjski bili su jedna od najutjecajnijih slovenskih srednjovjekovnih plemićkih obitelji. Među njima se najviše uzdigla Barbara, prozvana Crnom kraljicom. 

Bili su pravi srednjoeuropski velikaši, a svoj su matični posjed imali na području današnje Slovenije. Grofovska obitelj Celjski od 12. do sredine 15. stoljeća od malih su lokalnih plemića postali značajni i utjecajni i na visokim europskim dvorovima. Najviše se uzdigla Barbara Celjska, koja je živjela između 1392. i 1451. godine. Najmlađa kći Celjskog grofa Hermana II. udala se, nakon 11 godina zaruka, za Sigismunda Luksemburškog, ugarskog kralja, a kasnije cara Svetog rimskog carstva. 

Četiri je puta bila regentica Ugarskog kraljevstva u odsutnosti supruga, a nakon njegove smrti povukla se iz političkog života i dočekala svoje posljednje dane kao kraljica udova u Češkoj. Sudjelovala je u državničkim poslovima, bila je vrlo obrazovana, pametna i slobodoumna, bavila se gospodarstvom, filozofijom i alkemijom. Habsburški dvor smatrao ju je opasnom i pokušavao optužiti za krivovjerje.

Vjerojatno je to jedan od razloga što ju je talijanski humanist Piccolomini (kasnije papa Pio II.) optuživao zbog razuzdanog i poročnog života, te je takvom opisao u crkvenim dokumentima i ljetopisima. Zbog toga je dobila neslavni nadimak "njemačka Mesalina". No u to su vrijeme sposobne žene često bile na lošem glasu, pogotovo one koje bi se popele na najviše položaje društvenih ljestvica, rezervirane isključivo za moćne muškarce.

U našoj reportaži pratimo tu zagonetnu životnu priču uz pomoć slovenskih povjesničara i slovačke istraživačice Daniele Dvořákove, autorice recentne opsežne studije o toj iznimnoj povijesnoj figuri. Jedna od legendi o njoj vezana je i za hrvatski Medvedgrad nadomak Zagreba, gdje je povremeno boravila: zbog duge crne kose, crne odjeće, i crnih rukavica na kojima je obično bio gavran, koji je na zapovijed kopao oči neprijateljima, nazvali su je Crnom kraljicom.