Duga je tradicija uzgoja kupusa u mađarskom Večešu (Vécses). Naselje je poznato još iz ranoga srednjeg vijeka. Nakon turskih osvajanja postao je prava divljina, jer su svi stanovnici ili izginuli ili pobjegli. U 18. stoljeću iznova ga je podigao zemljoposjednik Antal Grassalkovich, naselivši pedesetak obitelji, uglavnom iz njemačke pokrajine Švapske.
Prema sačuvanim ugovorima o najmu dijela poljoprivrednog imanja, svaki je novi seljak imao obvezu posaditi 150 mladica kupusa, a od prinosa je imao plemiću isporučiti godišnje nekoliko kaca ukiseljenih glavica. Društvene su se prilike mijenjale, ali tradicija se očuvala do danas. U općini sad postoji 70 registriranih manjih ili većih postrojenja za kiseljenje i to uglavnom na obiteljskim gospodarstvima potomaka njemačkih doseljenika.
