Ukrajinsko-bavarske violine

Supružnici Jarošenko pobjegli su od rata s istoka Ukrajine u Landshut i ondje pokušali raditi ono što najbolje znaju – izrađivati violine. 

Stanislav i Irina Jarošenko živjeli su od izrade violina u zemlji u kojoj nebo već odavno nije ovješeno violinama. Nakon početka rata u Ukrajini stigli su u Donju Bavarsku, gdje su bili pokrenuli suradnju s lokalnim graditeljima violina, ponajprije iz nužde. Ali s vremenom je to preraslo u nešto znatno više – trajni zajednički rad, pa i prijateljstvo. Ali u trgovini s glazbenim ustanovama i prodavaonicama umjetninama i dalje im ne cvjetaju ružice. Jer posao se često mora voditi preko ratnog područja. 

Ta neželjena pustolovina počela je 23. veljače 2022. Stanislav je napokon završio posljednju violinu. Nakon stotina sati rada, glazbalo najviše kvalitete bilo je spremno za izlog u maloj radionici na Konzervatoriju u Dnipru. Dan kasnije počela je ruska invazija na Ukrajinu. Što je mogao učiniti graditelj violina? Komu ih ponuditi, kako ih zaštiti? Kako uopće osigurati prihod za preživljavanje? Pogotovo jer je i supruga iste struke. Oboje su akademski glazbenici, on također podučava violinu, a ona violu. 

Mjesec dana jedva da su uspijevali izaći iz stana. Naime, njihov je grad preblizu područja koja su postala tužno poznata iz svjetskih vijesti: do Donjecka je otprilike 250 kilometara, a sporna nuklearna elektrana Zaporižja još je bliže. Gledajući kako im susjedi odlaze, oni su nastojali nastaviti posao s inozemnim partnerima putem društvenih mreža. Tako su stupili u kontakt i sa studijem Mariusa Laufera i Christiana Kleina iz Landshuta, koji su tražili upravo violinu kakvu su oni mogli ponuditi.

Nije običaj da se glazbala prodaju naslijepo, pogotovo ako ih kupac nije u prilici uzeti u ruke i zasvirati. Ali ovo je bila posve neuobičajena situacija, pa su se Bavarci odlučili riskirati. Violina je krenula na neizvjesni put od dvije tisuće kilometara. Paket je stigao nakon 26 dana, a za njim i supružnici Jarošenko, koji su se odmah uključili u proizvodnju kod njemačkih domaćina. Sad žive praktički na dva kolosijeka i strpljivo čekaju trenutak kad će oni ugostiti Bavarce u svojoj domovini.