Skulpture duše Anja Kranjc

Rad mlade slovenske akademske kiparice kritičari umjetnosti najčešće časte samo pohvalama. A neki znaju reći da on nadilazi fizičku dimenziju, jer je toliko prožet duhovnošću. 

Iako uvijek ostaje vjerna figuralistici, njezine skulpture imaju snažnu fantazijsku, ponekad i nadrealističku notu. Sa samo trideset godina već je priznata kiparica u domovini, a krupnim koracima grabi i prema međunarodnoj slavi. Iza sebe ima brojne vlastite i skupne izložbe, što ih je vrijedno pripremala još tijekom studija. Tako joj je, među ostalim priznanjima, pripala i Studentska Prešernova nagrada 2006. 

Dvije godine kasnije diplomirala je, a potom i magistrirala kiparstvo na ljubljanskoj Akademiji likovne umjetnosti i dizajna pod vodstvom uglednih mentora Matjaža Počivavšeka i Igora Škamperlea. No nije se zato odrekla drugih vidova svojeg rada, onih slikarice i ilustratorice. Umjetničkom ekspresivnošću, ali i pomnim odabirom kiparskih materijala, ona zna dočarati određene emocije. 

"Tijekom cijelog života me kroz umjetnost zanimaju čovjek, njegova psihološka stanja, osjećaji", kaže Anja Kranjc. Do 2019. bila je zaokupljena životom koji se tek rađa – fetusima, klicama, gomoljima. Prikazivala ih je kao skulpture unutar skulptura, mekanih prostora nalik ovojnicama koje kao da ih štite i hrane, poput svojevrsnih maternica, fizičkih utočišta u kojima klijaju, i tako predstavljaju onaj duhovni dio tih naizgled pulsirajućih tijela od jute i gipsa.

Bio je to ciklus naslovljen "U bijelo". Sada razvija novi niz kipova, koje je nazvala "Nevidljivo vidljivo", zato jer na ljudima koje portretira nastoji naglasiti one sadržaje koji su očima nevidljivi a na svakom pojedinom čovjeku ih najviše doživljavamo. To postiže izdvajanjem oblika, koje dodatno ističe tako što ih oboji u zlatno. Tako Anja Kranjc nastavlja ono što je od prvog trenutka najviše zaokuplja: ljudsko tijelo kao nositelj svih slojeva i dimenzija života, uronjeno u neminovnu prolaznost.