Škrlet, sretno klonirani trs

Blagdan sv. Vinka posebno je važan vinogradarima u kontinentalnim krajevima Hrvatske, jer tada se radi prvi rez na lozi u godini. A uz njega ide i prigodan ritual.

Vincekovo, 22. siječnja. Zimski je to svetac kojega vinogradari posebno vole. U većini mjesta sjeverne Hrvatske običaj je proslaviti ga blagoslovom trsova. Ovaj put krsti se Škrlet, autohtona bijela sorta moslavačke regije. Uz prigodne dobre želje, ritual nalaže da se odreže nekoliko grančica i stavi ih se u vodu. Po legendi – kakav će biti prvi pupoljak, takav će biti godišnji urod i kvaliteta vina. Zbog oblika grozdova, koji kao da imaju dva okrugla roga na vrhu, ovdje ga zovu i "žuti ovnek", a službeno ime upućuje na rumenu boju, što je bobicama daju zrake ljetnog sunca kad se kroz njih prelamaju.

No Moslavački škrlet ima još jednu posebnost: to je prva hrvatska autohtona sorta s klonskim sadnim materijalom, tj. prva klonirana loza. Zahvaljujući stručnjacima s Agronomskog fakulteta u Zagrebu doznajemo kako se procjena autohtonosti neke vinske sorte radi uzimanjem DNK uzoraka biljnog tkiva i usporedbom genetskog profila s drugim sortama. U nekim slučajevima se utvrde poklapanja, primjerice hrvatska Graševina ima genetske "blizance": mađarski Olaszrizling, austrijski Welschriesling, slovenski Laški rizling. Ova se vrsta, pak, pokazala rijetkom čak i na području same Hrvatske – nalazi se samo na području Moslavine i Pokuplja. 

Ali kako je uopće došlo do revitalizacije ove stare sorte? Za to je zaslužan inženjer agronomije iz Popovače Ljudevit Lujo Miklaužić, koji je sedamdesetih godina prošloga stoljeća revitalizirao sva slavonska vinogorja i zaustavio se u Voloderu. Tako se odvažio upustiti i u pustolovinu s prvim probnim nasadom najjače loze iz moslavačkih zapuštenih vinograda, koja je uspjela preživjeti filokseru, nametnika uvezenog iz Amerike, između ostalog uz pomoć ucjepljivanja upravo na korijene američkih sadnica.  

Danas je oko 30% moslavačkih vinograda zasađenih Škrletom. Nije stvar samo u tome što su u modi autohtone sorte, nego i u drugim adutima: to je lako vino i podnosi se bez glavobolja drugi dan. Znalcima je najdraža posljednja berba, iako je dobro i kad odleži nekoliko godina. Zato ga ima dosta u podrumu poznate vinarske obitelji Kezele, uz druge poznatije uvezene plemenite sorte kao što su Chardonnay, Merlot, Cabernet. Uz ekološki uzgoj, sad kad je izvučen iz zaborava, Moslavački škrlet pokazao se kao sorta za budućnost.