Bavarski pionir vjetroenergije

Leonhard Thanner iz Kollbacha u Donjoj Bavarskoj još prije šezdeset godina patentirao je izume s područja korištenja snage vjetra i nije odustao do danas.

Dobivanje energije uz pomoć golemih vjetrenjača vrlo je aktualna tema. Reklo bi se da ona vrlo oštro dijeli ljude na pobornike i protivnike. Čak se ni stručnjaci ne mogu usuglasiti kolika je realna korist od nje i isplati li se ulagati u postrojenja koja će sutra možda morati prestati s radom. Tako je i u Njemačkoj, gdje je udio vjetra u proizvodnji električne energije do nedavno rastao, da bi počeo stagnirati u odnosu na ostale vidove energije iz obnovljivih izvora. Najveći je problem s dozvolama za gradnju vjetroturbina, pa ih je u prošloj godini instalirano samo 235 na ukupno 28.230, koliko ih je bilo 2021., kako pokazuju podaci Agencije za energiju vjetra na kopnu (FA Wind).

Jedna od prvih, tzv. građanska vjetroelektrana u Spitzgrubu, zavrtjela se još 1956. Bio je to veliki pothvat graditelja Leonharda Thannera iz malog mjesta Kollbacha, smještenog u brdskom području Isar-Inn, oko 10 kilometara sjeverno od trgovačkog središta Gangkofena. Mnogi su sudjelovali u njezinoj gradnji, ali zamisao je došla od toga začetnika ideje uvođenja čistih izvora električne energije na račun prašnjavih termoelektrana ili opasnih nuklearki.

Inače se kao godina povijesnog otkrića vjetroenergije bilježi 1887., kad su je praktički istodobno uveli kao izvor električne struje škotski profesor James Blyth i američki izumitelj Charles F. Brush. Obojica su bili profesori, a prvi je napravio pokusnu vjetrenjaču u sklopu istraživanja na Anderson's Collegeu u Glasgowu, dok je drugi napravio turbinu na vjetar za opskrbu strujom svojeg imanja u državi Ohio. Obje su vlasnike služile više od dva desetljeća, prije no što su njihovim stopama krenuli i drugi istraživači.

Leonhard Thanner među najupornijima je i najrealnijima. On je svoje vjetrenjače nazvao vjetrenim truplima, kako bi naglasio da snaga vjetra daje energiju, ali i razara. U svakom slučaju, sustavnije razmatranje korištenja energije vjetra, kao i one iz ostalih alternativnih izvora, bilo je izravno potaknuto nestašicama naftnih derivata 1970-ih. U regulativi te "zelene snage" najdalje je otišla američka savezna vlada, koja je početkom novog tisućljeća uvela poticaje za korištenje obnovljivih izvora energije. Kako će je pratiti Europa, ostaje tek za vidjeti.