Šokci - tradicija u praksi

 

Šokci su hrvatska etnička grupa, a najviše ih živi u istočnom dijelu Hrvatske – uz rijeku Savu u slavonskoj Posavini, Baranji te u Banatu i Bačkoj u Srbiji. O njihovu podrijetlu i postanku imena mnogo je teorija, gotovo koliko i autora. Prema povijesnim navodima, najvjerojatnije su, u Hrvatsku, doselili iz susjedne Bosne još u 7. stoljeću pa ih nazivaju ovdašnjim starosjediocima. Šokci su rimokatolici, njeguju svoj jezik, običaje i kulturu. Posebno štuju tradicionalne obiteljske vrijednosti. Kako to čine i dan danas, provjerili smo u samom srcu Šokadije, točnije u gradu Županji.

 

Novinarka: Željkica Lozo

Snimatelj: Dražen Petrač

 

 

Marko Maroševac 38-godišnjak je koji potječe iz stare šokačke obitelji. Jedne od onih koje nazivaju "temeljašima", odnosno utemeljiteljima i prvim doseljenicima u Županju. Kuća u kojoj živi nekadašnja je zadruga Galović-Ivić, stara više od 200 godina. U njoj je rođen i poznati pučki pjesnik Đuka Galović, autor mnogih šokačkih stihova. Dugu i bogatu šokačku tradiciju i identitet, u obitelji Maroševac nastoje sačuvati i danas.

Što za njega znači biti Šokac, MARKO MAROŠEVAC ponosno kazuje: "Šokac se rađa, to je vezano uz gene. On je onaj koji nosi tu nošnju, koji održava te običaje i koji ih prikazuje, koji se toga ne stidi nego to voli i prenosi na svoju djecu."

Sve to ne bi bilo lako sačuvati bez vrijedne ženske ruke. Markova supruga Kata, također je prava Šokica. Uz brigu o troje djece, održavanje kuće i vrta, uvijek nađe vremena za njegovanje tradicije.

Za ovakav način života, kaže KATA MAROŠEVAC, odlučili su se još na vjenčanju, prije deset godina: "Bavimo se poljoprivredom, uzgajamo stoku, konje, jednostavno to je ljubav prema Šokadiji. Odlučili smo biti Šokci na moderan način. Šokica, kao i svaka druga žena mora biti dobra domaćica, voditi brigu o svemu, o pospremanju, kuhanju, spremanju zimnice, vrtu, radovima na polju, djeci, suprugu."

 

Ponosni su Šokci i Šokice. Ponosni na svoju zemlju, svoje konje, nošnju i običaje. Široka slavonska ravnica na kojoj žive, oslikava se u toplini i širini njihove duše. Svemu što čine, posvećuju se punim srcem i punim žarom. Bilo da teško rade na polju, bilo da se odmaraju u hladu stoljetnih slavonskih hrastova. O životnoj filozofiji šokaca.

ILIJA NIKOLIĆ-PRANJKOV kaže: "Šokac je radin, štedljiv i rastrošan. Ima jedna pjesma: "kad mi padne šešir na čelo", onda nema kočnica. To je vrlo zanimljivo. To je u mnogim pjesmama opisano i to je taj Šokac.Prvi brand u Europi je Šokac napravio, čak nije ni svjestan toga. Prva rakija služben brendirana i napravljena, proizcedena je ovdje u Županji. Sad pravimo brand, a mi ga već imamo, ali mi Šokci to ne znamo iskoristiti."

 

 



Raskošno bogatstvo tradicije najbolje se vidi na "Šokačkom sijelu", manifestaciji koja se u Županji održava već gotovo pola stoljeća. Marko i Kata sudjeluju na svim događajima koji traju 11 dana. Uz njih su njihova djeca i prijatelji.

Svima je najdraži "Šokački cvit". Onda sve pršti od mladosti i ljepote Šokadije. Bira se djevojka u najljepšoj narodnoj nošnji. Jedna od natjecateljica, koja gizdavo pokazuje narodno ruho, kaže: "Volim tradiciju kada se tradicija čuva i lijepo mi je kad se pokaže nešto što su naši reci imali, nosili i kako su živjeli."

Ovakve priredbe pokazuju da je, osim u bogatu nošnju, šokački duh još uvijek utkan i u svakodnevni život ovih ljudi. I da će tako ostati sve dok je osoba poput Marka i Kate koji će tradiciju prenositi svojoj djeci.