Janez Valvasor – pionir slovenskog prirodoslovlja

Kozmopolitski orijentirani Janez Vajkard Valvasor, magistralna figura 17.stoljeća na pdručju Slovenije,većinu je života posvetio znanosti, kolekcionarstvu i proučavanju svakodnevnog života i narodne kulture. Puno je putovao i bio znatiželjan pasionirani sakupljač. S raspravom o Cerkniškom jezeru postao je član Kraljevskog društva v Londonu, a njegovo opsežno djelo Slava vojvodine Kranjske iz 1689.godine prva je enciklopedija Slovenije. U njoj su sačuvani brojni opisi žive i nežive prirode, a u 18. knjizi grafičke zbirke Biljke i životinje u Kranjskoj (Rastline in živali na Kranjskem), izdane četiri godine prije, predstavlja 234 biljnih i životinjskih vrst prikazanih u izuzetno kvalitetnoj tehnici akvarela.  To je i jedino djelo, što govori o prirodi tadašnjeg doba i svjesnosti o tome koliko je krhka ravnoteža u prirodi. U dvorcu Bogenšperk, gdje je preživio 20 godina, sada ga u novoj stalnoj zbirci osim po mnogim djelatnostima na različitim područjima možemo upoznati i kao prirodoslovca.

 

Autor: Viktor Luskovec

Snimatelji: Andrej Lupinc, Žiga Trnkoczy

 

valvasor1

 

U 17.stoljeću, u kome je živio i stvarao Janez Vajkard Valvasor, tek su se uspostavljali znanstveni temelji na području prirodoslovlja. To je bilo više nego pola stoljeća prije izlaska Linneove klasifikacije životinja i biljaka i gotovo dva stoljeća prije Darwinove evolucijske teorije o nastanku vrsta. Valvasorov pogled na prirodu u mnogočemu predstavlja pionirski rad.

Dr. MATIJA KRIŽNAR iz Prirodoslovnog muzeja Slovenije, kaže: “Iz današnje perspektive njegovi zapisi zasigurno predstavljaju jedan od prvih paleontoloških radova. U četvrtoj knjizi Valvasor raspravlja o fosilnim zubima morskih pasa. Razumije se da ih tada još nije tako nazivao, ali uspoređivao ih je s fosilnim zubima morskih pasa sa Malte.”

Kao ni njegovi suvremenici, niti Valvasor još nije imao spoznaju o tome da je područje središnje Europe nekada bilo ispod površine mora. Tumačenje za fosilne nalaze i neke druge neobjašnjene stvari tražio je i u misticizmu.

Prof. dr. BORIS SKET, Biotehnički fakultet Sveučilišta u Ljubljani tvrdi da je za sadašnju slovensku znanost Valvasorov rad zapravo zanimljiv s povijesnog stajališta. Ne sa sadržajnog niti prirodoslovnog, jer on nije bio zoolog.

 

valvasor3

 

Valvasorov dvorac Bogenšperk bio je centar prirodoslovnog istraživanja. U njegovoj okolici tražio je nadahnuće, koje je uspješno kombinirao sa spoznajama s putovanja po državi Kranjskoj i inozemstvu. Izvještavao je o planinskom orlu koji je, prema njemu, bio veći nego drugdje u Europi i njegovom odnošenju ovaca. Za mnoge je životinjske vrste navodio da su gamad, kao što su ljudi tada shvaćali prirodu. Dotaknuo se pojedinih ptica i drugih karakterističnih životinja oko ljudskih nastambi. Posebnu je pozornost posvetio smeđem medvjedu, a iz svojih opisa nije izostavio niti životinje koje su živjele u teže dostupnim planinskim područjima, poput alpskog kozoroga.

O njegovom radu, Prof. dr. BORIS SKET s Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani ističe njegov suvremen pristup prirodoslovlju: “Možda je  od samog bogatstva vrsta, zanimljivije njegovo razmatranje prirode. Šume i vode opisuje kao nešto izuzetno i svestrano značajno za čovjeka. Nabraja za što sve je šuma dobra i korisna, osim toga što nam daje drva. Zapravo, vrlo suvremen pristup.”

Valvasorova predodžba kako vrag tjera puhove na ispašu, jedan je od najslikovitijih opisa onoga doba. Tumačenje za fenomen puha i puhovih godina, kada noću preplave krošnje šumskog drveća, našao je u  narodnom sujevjerju. Rascjep na puhovoj uški, naime, prema narodnoj je predaji napravio sam vrag. Bez obzira na to, s opisima rijeka i šuma, biljaka i životinja, kraških pojava, stijena i okamina dočarava uvid u to kakva je bila priroda u 17. stoljeću i u odnos naših predaka prema njoj. Ne samo prema životinjama, nego i prema biljkama, koje su značajno utjecale na život njegovih suvremenika.

valvasor4

 

JOŽI VOVK, iz Javnog zavoda dvorca Bogenšperk, dodatno pojašnjava: “Opisao je kako su bili obučeni, što su jeli, kako su živjeli. U vitrini predamnom nalaze se biljke, koje su omogućavale preživljavanje našem kranjskom čovjeku. Njegova odjeća obično je bila istkana od niti, dobivenih od lana i konoplje.”

Slovenski polihistor Janez Vajkard Valvasor, zapisao je kako mu nije bio predugačak niti jedan put, niti jedna opasnost nije mu se činila prevelikom i niti jedan napor preteškim. Neizmjerna nada da će naučiti nešto neobično, zasladila mu je, kako je izjavio, svu gorčinu. Riječi, što su uz današnje traženje razumijevanja svijeta i istraživanja života još uvijek aktualne.