500 godina franjevačkog samostana u Szegedu

 

Franjevački samostan u drevnom dijelu grada Szegeda, drugi je najveći crkveni kompleks Mađarske, odmah iza Panonhalme. Izgrađen je u srednjem vijeku u Alsóvárosu tj. donjem gradu. Gotički spomenik graditeljstva prije godinu i pol postao je turistička znamenitost. U njemu je otvoren centar za posjetitelje i izložbeni prostori. Zahvaljujući tome, znatiželjnici mogu upoznati život samostana, inače zatvoren za  javnost te više od osamsto godina staru povijest franjevačkih redovnika.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: László  Szögi

 

fransciscan monastery1

 

Južna panonska nizina, inače siromašna srednjovjekovnim spomenicima, otkriva nam jedinstveni kompleks zgrada kojega čine crkva Majke Božje Snježne i franjevački samostan. Predak gotičke crkve bila je crkva-bolnica svetog Petra iz doba Arpadovića. Njezini se ostaci i danas mogu vidjeti u lapidariju samostanskog vrta.

Franjevci su se ovdje naselili 1444. godine. Sudbina fratara i okolnih žitelja stoljećima se ispreplitala. Vrlo je vjerojatno da su franjevci upoznali stanovnike Alsóvárosa sa, svjetski poznatom, segedskom paprikom. Nju su, prvotno, koristili kao lijek za groznicu. Zbog toga su im kasnije proizvođači izrazili i svoju zahvalnost.

DIDÁK KISS, gvardijan reda, podsjeća: “Kada su nakon I. svjetskog rata nanovo izlili zvono, franjevcima su u tome pomogli proizvođači paprike.”

Franjevačko znanje u liječenju priznavali su i Turci, a po potrebi su ga i primjenjivali. U botaničkom vrtu ljekovitih biljaka i danas naveliko raste ružmarin, valerijana i majčina dušica.

 

fransciscan monastery2

NORBERT KISS, crkveni povjesničar pripovijeda: “Praktično korištenje ljekovitih biljaka ponajprije se pokazalo u pravljenju rakija i likera. Dva likera su svoj naziv dobila od dvojice redovnika  XX. stoljeća, koji su se bavili brigom oko recepture. Oni su bili otac Sándor i brat Magnus. Danas recept čuva segedski gvardijan brat Didak.”

Među turistima osobito je popularan program kušanja ljekovitih čajeva i likera. U centru za posjetitelje napravljenom u jednom dijelu samostana, zajedno s tradicijama redovničkog života, prikazuju se i umjetničke vrednote prastarog reda.

Primjerice, ovdje se može vidjeti stolac papinskog izaslanika svetog Jakoba od Marchie, prvog priora szegedskog samostana.

NORBERT KISS objašnjava njegovu vrijednost: “Riječ je o najstarijem komadu namještaja za sjedenje u Mađarskoj. Stolac je gotički, s pletenom likom. Vrijedno je pogledati kako su pri oblikovanju pazili i na funkcionalnu udobnost. Tako naslon za ruke ima nagib unatrag i tako pruža udobnost korisniku.”

Prema mjesnom vjerovanju, crkvu je utemeljio kralj Matijaš, a jedna se priča veže i uz njega. Ispričao ju je NORBERT KISS: “Kronika bilježi i to da je crkveno ruho svećenika koji je služio misu bilo u vrlo lošem stanju i kralj Matijaš je mislio da to ne priliči Crkvi, stoga  je darovao svoj plašt. Križ na njemu iz vremena baroka bio je ukrašen cvjetnim motivima protkanim pravim biserima, a na donjem dijelu je motiv krune. Biserima skinutim s misnog ruha otkupili su iz zatočeništva pripadnike franjevačkog reda.”

 

fransciscan monastery3

U životu redovnika posebno mjesto ima molitva i pobožnost. Njihov dan uokviruju tri molitve: jutarnja, podnevna i večernja.

Brat MÁTYÁS pojašnjava: “Sada nas je svega šestero ovdje. Četvorica smo s vječnim zavjetom, a dva brata su kandidati. Oni su ove godine započeli upoznavanje s našim redom. Prije dvadeset godina kuća je bila puna novaka. Tada nas je ovdje živjelo četrdesetak.”

Franjevci imaju značajan udio u obrazovanju i u gradnji životnog zajedništva. Svake večeri nude hranu gladnima. Prigodom našeg posjeta, u samostanskoj kuhinji za potrebite, kuhali su članovi mjesnog Rotary Cluba. Brat MÁTYÁS, koji je ujedno i župnik u crkvi, ovako opisuje zašto je postao redovnik: “Zato da mogu pomoći ljudima, da mogu proniknuti u Boga, da otvorim život, pronađem njegov smisao. Otprilike to je ono – zašto. “