Splavarenje na rijeci Isar

 

Nekoć su Isar ubrajali u najprometnije njemačke rijeke. U Beč i Budimpeštu splavarili su drva, stoku i vapno. Najprije Isarom, pa zatim rijekama Inn i Dunav. Od 1840. do 1880 zlatno je doba splavarenja na  rijeci Isar. Na dane je oko 8.000 splavi plovilo u München i dalje. Onda su ih istisnule željeznica i parobrod. Mnogi su splavari ostali bez posla. Napokon su u modu došla turistička putovanja! U međuvremenu su Isar ukrotili kanalima za proizvodnju struje.  Od nekadašnjih 60-ak splavara, ostale su samo tri splavarske obitelji. Jedan od posljednjih splavara je Michael Angermeier. Sam gradi splavi, kao njegovi preci – sve od vesala do lagane bradve.

 

Autorica: Sabine Schmalhofer

 

 

Michael Angermeier strastveni je splavar. Već je njegov šukundjed splavario na rijeci Isar iz Bad Tölza u Plattling. Otprilike200 kilometaravozio je drva za ogrjev, stoku i vapno.

Ljeti Michael vozi turiste. Sve provjerava na prvoj vožnji. Je li Isar zimi promijenio korito? Koliki je vodostaj?

Angermeieri iz Arzbacha splavare već četvrtu generaciju. Michael kaže: “U našoj smo obiteljskoj firmi vrlo složni! Imamo i drugi posao, jer ovo uopće nije sigurno… Prije smo splavarili od jutra do mraka, pa i dulje. Turistička  putovanja traju samo od 1. svibnja do svršetka rujna. A prije se radilo od sv. Josipa do 6. prosinca.”

 

Nekoć je bilo je teško opasno nositi duge trupce. Splavari su većinom bili neplivači! Trupce su pomno birali. Sječa je bila točno određenih dana kako drva ne bi bila previše mokra. Tada je riječni promet bio jeftin i brz. Bavarska je drvna građa bila cijenjena. Splavarili su je sve do Beča.

Bečka je katedrala Sv. Stjepana građena upravo od bavarskoga drva.

I crkva u Münchenu.

Drva je dovezlo više od 1.400 splavi s rijeke Isar.

Danas im splavarenje ponajviše nudi dobru zabavu. Smoče se tek na najduljoj splavarskoj dionici-toboganu u Europi. Ruše se brzacima dugim oko345 metara. Visinska je razlika 18 metara. To je pravi spektakl – spoj tradicije i zabave. Mnogi se turisti vjerno vraćaju. Jedan od njih kaže:

“Ovdje smo svake druge godine – dolazimo jedni iz Austrije, drugi iz Münchena. Prijatelji smo i dijelimo splav. Super je… Nema odustajanja, moramo izdržati sve do kraja.

Sin Stefan Angermeier već je četiri godine profesionalni splavar. Želja mu je ići očevim stopama: “Na svježem smo zraku, svaki dan upoznajemo nove ljude! Zanimljiva je usporedba, nekada i sad…”

 

Izletnici su dobre volje, uz glazbu i okrepicu. Kad je splav u parku prirode, bend ima kratku stanku. Takvi su propisi. Osim toga, splavar na opasnim mjestima mora biti koncentriran.

Na zloglasnome Georgensteinu česti su “splavolomi”.

Posljednjih se godina i to se promjerilo, kaće Michael Angermeier: “Više nema toliko opijanja! Prije su se turisti samo opijali… Danas uživaju u lijepome danu, a nama splavarima to je draže “.

Sve je olakšala moderna tehnika! Nakon šest sati vožnje, splav će razmontirati. Trupce voze iz Münchena na polazište u Wolfratshausen. Za sljedeće putovanje! Potkraj sezone drvo će otići u pilanu.

 

 

Vezane teme:

Riverfree.hr 

Rafting u Hrvatskoj

Splavari