Laserska obnova plesačice iz Trevisa

Gipsana  statua neoklasicističnoga kipara Antonia Canove bila je teško oštećena u  Prvom svjetskom ratu. Danas je savršeno rekonstruirana – najsuvremenijim  inovativnim laserskim sustavom. Posjetitelji se u to mogu uvjeriti na izložbi u Possagnu u pokrajini Treviso.

 

Autor: Luigi Zannini

 

 

Brežuljci Trevisa obrasli kestenjem. Tu je našao glinu za svoje prve uratke najveći kipar talijanskoga neoklasicizma, rođen 1757. – Antonio Canova.

Gipsoteka čuva modele koji su mu poslužili za skulpture koje su sad u svjetskim muzejima.

Antonio Canova svaki je kip prekrivao  brončanim čavlićima, takozvanim reperama.

Služile su mu da šestarom i pantografima prenese dimenzije  modela na mramor. Tako da skulptura bude posve vjernu modelu!

 

Muzej u Possagnu do 30. rujna domaćin je izložbi koja je dosad privukla više od 20.000 posjetitelja. Naslov je primjeren autorovoj osobitoj ljubavi prema plesu: “Canova i ples”.

Ravnatelj muzeja i gipsoteke “Antonio Canova” MARIO GUDERZO   kaže: “Kad je bio u Rimu, volio je ići  u  obližnje gorje Albani. Posebno su ga privlačile pučke fešte. Divio se kako se tamo pleše – uz pratnju čembala, frulica i drugih glazbala! Bili su to tipični narodni plesovi. Ponajviše su ga očaravale plesačice  tarantele.”

Od  tri je skulpture posvećene njima Canova plesačicu s rukama na bokovima izradio u čast Josephine de Bernois. Danas  je izložena u Ermitažu u Sankt Peterburgu.

Plesačicu s prstom na bradi isklesao je za bankara Domenica Manzonija. Danas je  u  privatnoj zbirci u Varšavi.

Treća je  plesačica – glavna protagonistkinja ove izložbe. Gipsani je model  izradio 1809. Mramorni  je  kip 1812.  predan  ruskom veleposlaniku u Beču. Danas je u Muzeju Bode u Berlinu.

U prvom svjetskom ratu gipsanome su kipu bile teško oštećene ruke.

 

MARIO GUDERZO objašnjava tijek radova na njemu: “Dijalog Zaklade Canova, muzeja u Possagnu i Bodea u Berlinu urodio je rekonstrukcijom dijelova teško oštećenih 1917.

Postupak nazvan Reverse Engineering omogućio je fotografirati scannerom Berlinsku plesačicu. Onda se uključuje računalna operacija i dobivamo model plesačice iz Possagna.

Kipar  je radio nadasve precizno. Zato su suvremeni stručnjaci mogli rekonstruirati teško oštećene ruke, gotovo posve uništene  u  bombardiranju.

Tehnologija i izdašna pomoć  privatnih darovatelja zaslužni su da plesačica s čembalima opet   zadivljuje posjetitelje u Possagnu.

 

 

Vezane teme:

Scultura Italiana

All Art

Klasicizam u Hrvatskoj

dpbarlink.com-kiparstvo