Ergometarski razredi

 

Ne uče samo u klupama! „Gibanje u učionici“ smisao je takozvanih ergometarskih razreda. Austrijski  je  institut  za  sportsku medicinu, u suradnji s  Medicinskim fakultetom u Beču osmislio  projekt za praćenje nastave – na  ergometru. Razred ima 4–5 ergometara, radi se u grupama, smjenjuju se u „učenju na kotačima“, pa  svatko može jedan sat na dan voziti bicikl tijekom nastave. To su  prije 5 godina uveli u jednu bečku općeobrazovnu školu! Austrijski je „izum“ tako uspješan da sad Austrija ima stotinjak ergometarskih razreda.

 

Autor: Günther Ziesel

Snimatelj: Marcel Lehmann

 

Uobičajeni tjelesni odgoj u bečkoj školi Wien-Döbling.

To je tek dio sportskog odgoja.

Drugi se dio odigrava, što je neobično – u  učionici. Svaki dan su na ergometru 3 razreda.

 

Pult za čitanje i pisanje omogućava da učenici  i učenice prate nastavu kao da su u klupi.

Austrijski institut za sportsku medicinu i Medicinski fakultet u Beču hvale taj projekt, pokrenut prije pet godina.

Sportski  liječnik Dr. Reinhard Guschelbauer zadovoljan je primjenom ideje: „Naši su rezultati doista  začudni i iznenađujući! Jača i kratkoročnoo i dugotrajno pamćenje, a i koncentracija jer im to smanjuje agresiju i želju  za  kretanjem  tijekom nastave.“

Nastava  se nimalo ne razlikuje od nastave u razredu.

Razrednica Christa Höller je zajedno s profesoricom Karin Popp uvela školske ergometre. I sama se izvrsno osjeća uz svoj ergometar. Profesori i sami sudjeluju u nastavi kao đaci u klupama. Isprva  im je takva nastava bila čudna, ali su se brzo priviknuli i gotovo su svi ostvarili pozitivne pomake.

Učenici svjedoče.

Niko: „Isprva  je promjena bila velika, ali smo se uhodali i dobro je! Bolje nego kad samo  sjedimo.“

Chiara: „Sport nam bolje ide, a  bolje su nam  i ocjene. Bolje se koncentriramo.“

Niki: „Tko cijeli dan samo sjedi u školi, već se nakon  prva dva sata više ne može koncentrirati! A uz ergometar se gibamo, svi smo fit i vrhunski se koncentriramo.“

Amber: „Imam bolje ocjene, danas sam sjajno trčala 60 metara i stazu od 12 minuta. U sve sam boljoj formi.“

A što misle profesori?

Karin Popp, profesorica biologije:

„Bolje se koncentriraju, a  zavidni su i njihovi sportski uspjesi, u svemu su  bolji.“

Isprva su roditelji  sumnjali  u ergometar.

Razrednica Dr. Christa Hösch: „Bili su pomalo skeptični i prigovarali da se učenici i učenice prekomjerno znoje, previše se trse… No bilo je to samo u prvim danima! Sad nas se roditelji više ne boje.“

 

Uz više kretanja djeca se i zdravo hrane, kaže Dr. Guschelbauer: „Potvrđeno je da učenici i učenice koji se više kreću češće jedu voće i povrće. Taj se obrazac dosljedno ponavlja.“

Dodatna su im motivacija ciljevi određeni  za svaku svladanu  kilometražu: Bibione, London ili… Venecija!

Maximilian: Već sam  kod  Graza.

Niki: Jurim, uskoro napuštam Austriju…

Alexander: Zovem Madrid, i ja uskoro napuštam Austriju!

Svaki je dan svako dijete najmanje jedan sat na ergometru Tako tijekom školske godine svatko prevali i po 700 km – za zdrav duh, za dušu, tijelo i dobro raspoloženje!

 

 

Vezane teme:

Zdrava škola

Dijete.net

Ergonomics for Classroom