Bogatstva Dragarske doline

Dragarska dolina u  općini Loški potok, na krajnem jugu Slovenije  među narjeđe je naseljenim područjima u Sloveniji. Zatvorena dolina polako se u godinama nakon drugog svjetskog rata ispraznila, a sada se mnogi vraćaju i obnavljaju desetljećima prazne kuće. U tim krajevima i danas pripremaju tradicionalno jelo nazvano takl, a na stara vremena podsjeća i sačuvana odjeća za krstitke, takozvani  pindekli ili bindekli tj. pokrivači – vreće, u kojima su prije nekoliko desetljeća običavali krstiti djecu.  Riječ dolazi iz njemačkog jezika, binden – povezati.

 

Autorica: Alenka Bevčič

Snimatelj: Boris Poropat

 

dragarska dolina0

Više od 700 metara iznad mora caruju šume, a hladnoća u Dragarskoj dolini ostaje još dugo – dok drugdje već vlada rascvjetalo proljeće. Dolinu tik uz granicu s Hrvatskom prije drugog svjetskog rata naseljavali su Kočevari, autohtona njemačka zajednica i Slovenci, koji su živjeli od šumarstva i poljoprivrede. Nakon rata, sela u dolini su se ispraznila. Danas je u pet sela i tri zaseoka više od pola kuća prazno. U selu Trava ima 36 kućnih brojeva i samo još 13 stalnih stanovnika. Prije rata ih je bilo gotovo 200.

Stanovnica sela MARTA STEINER prisjeća se raseljavanja: Sela su jako opustošena, a ljudi su nakon rata odlazili – jer smo uglavnom svi odlazili u škole i nismo se više vraćali natrag. Sada kada smo u mirovini, polako se opet vraćamo i obnavljamo stare kuće što su nam ih ostavili naši preci.

Najveće selo u dolini je Draga, koje ima oko 50 stanovnika. Na početku sela je i župna crkva Marijinog prikazanja s početka 19. stoljeća. Danas u njoj gotvo da i nema obreda krštenja, koji su prije nekoliko desetljeća bili česti. Domaćice u dolini još čuvaju odjeću za krštenje, što je na kočevskom jeziku nazivaju pindekl. Najmlajđa sačuvana odjeća stara je 4 desetljeća… a najstarija čak 110 godina.

dragarska dolina01

Pindekle su izrađivale švelje. Na njih su prišilvale najljepšu čipku, a po njoj se također vidjelo koliko je obitelj bila imućna.

IRENA KLEPAC potvrđuje: Svi ti pindekli su vrlo očuvani, što znači da se uistinu nisu koristili više od jednom, samo prilikom rođenja djeteta. Domaćice su ih zatim brzo spremile natrag i brižljivo zamotale ne samo u papir, nego i u platno, pa je zato je sve i ostalo tako bijelo dugi niz godina.

Domaćice iz doline brižljivo su čuvale i izvezeno donje rublje, što se nosilo prije sto godina, i stolnjake/platna s izvezenim životnim naucima, koji su krasili kuhinjske zidove. Svaka nevjesta si je još prije vjenčanja izvezla dva, jedan  u crvenoj boji za razdoblje od Uskrsa do adventa, a onda ga je zamijenio stolnjak/platno u plavoj boji. Zidna platna/stolnjaci u kuhinjama još su samo uspomena, no još uvijek živi kulinarska tradicija.

Budući da je život u Dragarskoj dolini od davnina bio težak, na stolu su uglavnom bili kupus i krumpir. A prava je poslastica bio takl, što se još uvijek peče. Takl je savijača od krumpira, što se radi od vučenog tijesta, u koje se savija nadjev od kuhanog krumpira sa žutanjkom, malo maslaca i šećera.

DrD03

MARTA STEINER govori o pripremi jela: Takl od krumpira domaćice su obično pekle nedjeljom, jer se ovdje živjelo dosta skromno. Domaćice su uz krumpir, kada bi kuhale tzv. zaroštani krumpir, ispekle i takl od krumpira, koji je bio desert nakon nedjeljnog ručka. Uz to se kuhala i bijela kava od prženog ječma.

O nekadašnjem životu pripovijeda i manja etnološka zbirka na Travi. Zemljoradnički alati i drugi predmeti što su se koristili u kući, skidaju veo s uspomena na vremena kada je u ovim krajevima bilo živahnije nego sada.