Turizam i tradicionalno gospodarenje

 

Izletnike u Salföldu čeka bezbroj doživljaja. Među drvećem obližnje šume izranjaju ruševine srednjovjekovnog pavlinskog samostana  Marije Magdalene. Ovdje su dvjesto godina živjeli pripadnici jedinog u Mađarskoj utemeljenog crkvenog reda, bijeli fratri. Ostatke kompleksa gotičkih građevina restaurirali su šezdesetih godina prošlog stoljeća.

 

SL16a

U zaštiti prirode u gornjem kraju Balatona dugo je nedostajao jedan centar za posjetitelje gdje bi u cijelosti mogli upoznati prirodne vrijednosti zaštićenih područja.

Na mjestu nekadašnjeg zadružnog majura ravnateljstvo nacionalnog parka stvorilo je mjesto za uzgoj i pokazivanje starih mađarskih vrsta domaćih životinja karakterističnih za ovaj kraj, da bi upoznali znatiželjnike s oblicima tradicionalnog gospodarenja. U održavanju travnatih staništa u skladu sa zaštitom prirode danas važnu ulogu imaju stada mađarskog sivog goveda koja se čuvaju na otvorenom.

GÁBOR BARC, suradnik u Nacionalnom parku gornjeg Balatona, o ovoj pasmini govori: ˝Ono je praktički bilo na rubu izumiranja. Početkom 1900-tih godina još je postojao značajan stočni fond. Sad nemojmo govoriti o tome kolika je bila masa sivih goveda početkom 1600-tih godina kada su ih tjerali na zapad.  Poslije im se sve više smanjio značaj.

Nacionalni parkovi su dobili zadatak da ove nekad autohtone životinjske vrste, sada konkretno već i pse, kao genske banke očuvanjem njihovih gena sačuvaju za buduće naraštaje. U kotlini Káli ima 200 jedinki sivog goveda. Jedno stado je u ritu kod Sásda, tamo treba održavati u redu stanište brašnastog jaglaca.˝

SL20a

Brašnasti jaglac koji voli vlažne ritove s hladnom mikroklimom sredinom prošloga stoljeća gotovo je nestao u kotlini Káli. Zahvaljujući djelotvornim radovima na zaštiti prirode opet se počeo razmnožavati.

Jedan od omiljenih poslova čuvara prirode László Vókóa je snimanje rijetkih biljnih vrsta koje se mogu naći u okolini. To je važno i zbog toga što broj zaštićenih biljaka u kotlini Káli prelazi trideset i turisti ne mogu posjećivati to područje.

Kékkút leži na sjeverozapadnoj strani kotline Káli. Sastoji se od jedne ulice i podruma na okolnim brdima, nastanjuje ga jedva 80 ljudi. Po ovdje otkrivenim arheološkim nalazima ovuda je vodio put Rimljana iz Italije prema Aquincumu. Govorka se da je kisela voda iz izvora pokraj sela bila omiljeno piće carice Teodore. Mineralnu vodu iz Kékkúta, kojoj naselje može zahvaliti za svoje ime, 1900-tih godina su počeli puniti u boce. Po onovremenom vodiču kroz kupališta liječnički uglednici preporučuju je za šećernu bolest, slabokrvnost, bubrežne bolesti i svakojake probavne smetnje. 1912. godine na pariškoj međunarodnj izložbi nagrađena je zlatnom medaljom.

SL15a

Središtem kotline Káli danas se smatra Köveskál. Vinogradarstvo u ovom kraju ima prastaru tradiciju: u srednjem vijeku su gazde vinari bili opskrbljivači kraljeva iz dinastije Arpadovića i za uzvrat uživali oslobađanje od poreza.

ISTVÁNNÉ BORSZÉKI ima obiteljsku tradiciju bavljenja vinogradarstvom: ˝Podrum mog djeda sagrađen je 1822. godine i ovdje pokušavam očuvati tradicije i ključ od podruma i jednu staru bačvu koja ima sto godina. Taj mali komad vinograda je nasljedstvo moje majke i u mom djetinjstvu smo uvijek dolazili na brdo. A vinarstvom sam se počela baviti već u odrasloj dobi.˝

Mjesto Hegyestű je čuvar vrata kotline Káli:cesta iz smjera Balatona stiže ovamo po obronku brijega. Sve do sedamdesetih godina tu se odvijalo snažno rudarenje bazalta koji je bio jako dobre kvalitete, a odvozili su ga na mnoge strane za opločavane kamenim kockama. Prestalo se kada su iskopi bili vidljivi već s Balatona.