Muzej na otvorenom i umjetnička kolonija

 

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća obala jezera Kornyi bila je omiljeno mjesto snimanja filmskog redatelja Miklósa Jancsóa  i njegove mnogobrojne ekipe. Po mještanima predio Káli je od toga vremena postao popularan među umjetnicima i mnoge je zauvijek vezao za ovaj kraj, za sela koja su baš tada počela opustjeti.

 

SL17a

Jedva pet do deset kilometara od već i tada skupog ljetovališnog pojasa na obali Balatona predio Kékkúta, Köveskála, Kővágóörsa te Salfölda polako je dobivao na vrijednosti i broj žitelja se povećao novim stanovnicima.

Arhitekt LÁSZLÓ PETROVICS iz Salfölda prisjeća se kako s doselio: ˝Počeli smo kao s vikendicom, 1979. godine kupili smo u Salföldu jednu malu seljačku kuću s tršćanim krovom. Tada kao da me je čitav moj život preusmjerio. Cijelo ljeto smo proveli s pijukom, lopatom i uređivanjem terena, u žegi se slijevao znoj sa mene. Kupaće gaćice, pijuk. I dođe susjed, gospodin kojega nisam ni poznavao, bio je preko puta. S tikvicom za izvlačenje vina iz bačve, s beretkom na glavi, u plavom radnom odijelu. Natočio je vino i pružio mi ga preko ograde. Meni je jednostavno procvala duša.˝

 

László Petrovics i njegova supruga Mária Kúti imaju jako veliku ulogu u tome u kakvom su duhu obnovili svoje ruševne seljačke kuće novodoseljeni stanovnici Salfölda. Kao arhitekti uvjerili su ih da razmišljaju u skladu s veličinom sela i zgrade preuređuju tako da one ne prerastaju omjere sela i da i jedinstvena slika ulice bude sačuvana.

Tome se može zahvaliti da Salföld danas mnogi smatraju najljepšim selom u Mađarskoj, pravim muzejem na otvorenom.

 

SL13a

LÁSZLÓ PETROVICS o graditeljstvu misli:˝Graditeljstvo je ustvari ukrućeni život, koji izvana ima vremensku, a iznutra duševnu dimenziju. Svaka kuća koju čovjek s ljubavlju projektira na crtaćem stolu nakon što se ostvari, budući da sam ja bio i poslovođa, vraća ljubav. Dakle, kada je gotova i pogledam je kao da uzvraća ljubav. Bilo kada odem tamo imamo tako dobru vezu kao s najljepšom ženom.˝

Ovdje su seljačke kuće, prešaonice i podrumi građeni od kamena, dajući naseljima bezvremensku snagu.

Davno je i seljak s ljubavlju primjenjivao oblikovna i narodna obilježja kuće. Primjerice, poruka ukrasa na pročeljima označava neposredan odnos kuće i njenog graditelja.

 

Lászlo Petrovics posebnu pozornost posvećuje izmišljanju i projektiranju dimnjaka: ´Ako se popnemo na brdo i pogledamo na selo onda raznoliki dimnjaci strše bijelo i ja sam ih nazvao zaručnicama sela koje stoje i čekaju zaručnika.˝

Fotografu László Töröku uspjelo je tu stvoriti pravo mjesto za susret zajednice umjetnika u mjestu. Kada je zatvorena budimpeštanska Galerija umjetničke fotografije, za naraštaj njemu sličnih modernih fotografa nastala je praznina i imanje u Salföldu došlo je u pravi čas.

SL14a

LÁSZLÓ TÖRÖK, umjetnički fotograf, sjeća se početaka: ˝Prije 31 godine smo pronašli ovo malo selo kao kutiju za nakit. Tada je ova bila urušena zgrada koju smo se trudili postupno dovesti u red i došlo je vrijeme da utemeljim galeriju Pajta. Ali, u svojoj funkciji se ništa nije promijenila, samo što umjesto žita, sijena i drugog sjemenja ja sam ovdje sakupio mađarske fotografije.˝

I dodaje: ˝Za ovo se vežu fotografi koji odgovaraju onoj slikovnoj duhovnosti koju je vrlo kratko najbolje opisao John Szarkowsky. On je rekao da postoje dvije vrste fotografa: prozorski i zrcalni. Pod prozorskima je podrazumijevao fotoreportere. A pod zrcalnima one koji se sami trude stvoriti iz velikog svijeta svoj mali samostalni svijet i održati ga u funkciji.˝

Skupna izložba galerije predstavlja više od stotinu slika četrdeset zrcalnih autora mađarske fotografije.

U sjeni orahovog stabla u vrtu i u slikovitom dvorištu mogućnost za predstavljanje svojih djela dobivaju i istaknuti stvaraoci drugih umjetničkih grana.

U ovom malom selu od 50 žitelja 20 je umjetnika, a LÁSZLÓ TÖRÖK o tom suživotu govori: ˝Suživot i susret različitih umjetničkih grana uvijek može dati jednu novu kvalitetu.˝