Eko-selo Čadrg

 

Čadrg je malo zabačeno selo iznad Tolmina, na južnim padinama Julijskih Alpa. Do  1974.godine bilo je to jedino mjesto u ovom dijelu Slovenije do koga nije bila sagrađena cesta. A da će ljudima s vremenom sve više rasti zazubice za povratak natrag u prirodu, stanovnici Čadrga pravilno su zaključili još prije trinaest godina, kada su se prva gospodarstva odlučila baviti ekološkom poljoprivredom. Danas su tamo gotovo sva gospodarstva ekološka, pa mnogi selo nazivaju naprosto ekoselo. Selo, skriveno među planinama na 700 metara nadmorske visine, unatoč teško pristupačnom položaju vrlo je živahno.  

 

Autorica: Ana Cerar

Snimatelj: Robert Doplihar

 

 

Jasno nebo i vruć dan za mladog je Janija s Križarovog gospodarstva poziv na rad. Stanovnici malog sela Čadrg dobro shvaćaju da im priroda diktira svakodnevni ritam.

Doći do tamo nije lako. Na rubu Triglavskog nacionalnog parka počinje uspinjanje po nebrojenim zavojima uske planinske ceste iznad kanjona rijeke i sve ukazuje na posebnost cilja.

Čadrg je selo iznenađenja. Mladi ne odlaze, nego ovdje zasnivaju obitelji. Gotovo pola od 40 stalnih stanovnika mlađe je od 40 godina. Jani je među najaktivnijim mladim nasljednicima domaćinstava, koji zajednicu i idejno održavaju vitalnom.

Jedan je od njih JANI KUTIN, domaćin ekološkog gospodarstva ”Kod Križara” (kmetija Pri Križarju) koji kaže: ”Oduvijek su mladi ovdje u selu bili jako kreativni. I festival smo pripremali 10 godina, organizirali smo raznorazne ekološke radionice, kao što je radionica o ljekovitom bilju, kiparska radionica i tako dalje.”

Selo je najpoznatije po ekološkoj poljoprivredi. Čak četiri od pet gospodarstava uzgaja i prodaje ekološki proizvedenu hranu. Svi proizvodi imaju oznaku nadzirane ekološke proizvodnje Biodar.

 

Seljake udružuje prije svega zajednička seoska sirana, gdje se već 700 godina proizvodi sir pod vlastitom markom Tolminc. Svako jutro jedan od seljaka  od svježeg mlijeka napravi sir, a poslije podne ga izvadi iz kalupa i oreže. Na dva dana ga stavi u slanu vodu. Zatim sir zrije dva mjeseca. Na godinu ga proizvedu 15 tona, i zato su ponosni na takvu podjelu posla.

 DANILO BONČINA s ekološkog gospodarstva ”Kod Lovrča” govori kako to funkcionira:  ”Četvorica nas je koji vodimo mljekaru. Posao dijelimo prema količini mlijeka. Koliko mlijeka imaš, toliko dana moraš ovdje raditi sir. Svi radimo po istom receptu, da ne dođe do nekih razlika ili neugodnosti.” U međuvremenu Danilova žena Marija na njihovom turističkom gospodarstvu priprema hranu za goste. Danas je na redu frika, tradicionalno jelo pastira i radnika u šumi. Marija ovo jelo priprema samo od krumpira i sira Tolminca.

 

Sva servirana hrana i piće proizvedeno je isključivo ekološki. S ponudom hrane i prenoćišta intenzivno se tako razvijaju i na području turizma.

Kao zanimljivost su na početku sela sačuvali crnu kuhinju s ognjištem, koja je nekada bila dio svakog domaćinstva.

Čadržani njeguju i društvenu solidarnost. Od 1999.godine u prije zapuštenoj zgradi škole nalazi se terapeutska zajednica nekadašnjih ovisnika, Zajednica Susret  (Skupnost Srečanje). Zgradu su im ponudili sami seljani.

JANI KUTIN se prisjeća: ”Većinom su se u Sloveniji odupirali uspostavljanju takve zajednice. Tako da su bili jako iznenađeni svi – pa i oni koji su se odupirali – i bili su jako veseli. A ova komuna baš dobro djeluje.”

Mali velikan – to je Čadrg. Stisnut na malom prostoru, uspio je ostvariti jednu od najotvorenijih zajednica u Sloveniji.