Josipova ruža ADA

 

Mnogo se ljubitelja vrtlarenja bavi uzgojem ruža. Ali, malo je kolekcionara originalnih sorti a još manje onih koji sami stvaraju nove ruže. Stoga su posebno cijenjeni u krigovima znalaca umjetnosti hortikulure. Jedan je od njih Zagrepčanin Josip Rogin, autor 21 vrste ruža koje je sam uzgojio križanjem i istraživanjem na svojem privatnom imanju nedaleko od Zagreba. Nazvao ih je zajedničkim imenom Hrvatska kolekcija. Uzgajivača često nazivaju hrvatskim kraljem ruža. A njegova najnovija kraljica stiže u povodu velikog jubileja – 30. rođendana emisije Alpe Dunav Jadran koji pada upravo ovih dana. Tim povodom pripremamo poesbnu emisiju potkraj prosinca, pa neka ovo bude pomalo sentimentalni uvod.

 

Autorica: Sanja Pražen

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

Okruženi bukom užurbanog grada ovdje žive tisuće eksponata. Izloženi u središtu Zagreba dostupni su svakom stanovniku i putniku namjerniku, iako  su ovdje zasađeni najprije zbog studenata. Veći dio Botaničkog vrta Prirodoslovno matematičkog fakulteta zauzima arboretum zasađen u stilu engleskog perivoja, dok je ostatak posvećen tropskim i suptropskim, te autohtonim biljnim vrstama. Nas je ovaj put u vrt privukao cvjetni parter s uresnim biljem i ružama, zapravo, 5 sasvim jedinsvenih ruža. Na žalost, cvala je samo jedna, nazvana po poznatom inžinjeru Slavoljubu Penkali, izumitelju danas tako svakodnevne stvari, kemijske olovke.

Ovih 5 ruža dio su Hrvatske kolekcije od 21 vrste ruža, čiji stvoritelj živi u  predgrađu Zagreba, u malenoj prizemnici s prostranim vrtom u kojem raste samo jedan cvijet: ruža.

Gospodar ovog vrta je Josip Rogin, književnik, satiričar, novinar i naravno, vrtlar. On o svakoj od više od 300 vrsta ruža u vlastitom dvorištu zna i kako i kada je nastala, i koje su joj karakteristike. Kako su nastale njegove vrste, od kojih se posebno ponosi svojom prvom, naranđastom ružom sa stotinu latica, ali i ističe da je jedan od rijetkih u svijetu koji je uspio stvoriti čak 5 vrsta šarenih ruža, ne želi govoriti. Jer Kreator, uvjeren je, nije on, jer ne odabire čovjek boga, već bog čovjeka.

JOSIP ROGIN Kaže: ˝Ja jedini znam koliko tu Bog može stvoriti, a koliko čovjek. I ja ne gajim iluziju da je to samo moje djelo, jer se eto tako Njemu svidjelo… Samo samo još uvijek u učenju, enciklopedijama…˝

Gotovo 14 godina Josip priprema svoju „Enciklopediju ruža“. Ako Bog da, mogla bi u tiskanje na godinu, tekst je spreman, nedostaju jedino još neke fotografije. Njih će valjda prikupiti iduće proljeće, jer, kaže, tada je ruža najljepša i najbujnija. Jesen je godišenje doba u kojem se njezine boje gube, stapaju s okolišem, posebno ako je to nakon tako sušnog ljeta kao što je bilo prošlo. Tako je, na primjer, jedna od njegovih šarenih ruža koju je zbog toga što izgleda kao da je poprskana kapljicama krvi nazvao „Kristov jubilej“, jesenas u nešto slabijim bojama.

 

No, ni enciklopedije, ni vrta, ni ruža ne bi bilo da nije supruge Janice.

Prije 44 godine sreli su se na ulici. Josip je preskočio ogradu i iz nečijeg dvorišta ukrao ružu. Dakle, bila je najprije Janica, pa ruža, pa kućica, pa neke druge ruže, i zauvijek Janica. I ona je dobila svoju ružu iako, šali se, nije sasvim sigurna je li posvećena Janici Kostelić ili upravo njoj.

A kako uopće novoj vrsti ruže dati ime? To valja zaslužiti, kaže Josip i daruje nam za 30. obljetnicu emisije ružu „Alpe, Dunav, Jadran“.  Neobična je glede boja: u proljeće ružičasta, ljeti je bijela, a ujesen ima zelenkastu nijansu.

“Alpe, Dunav, Adria” idealna je ruže za rezanje, jer na stapki nosi samo jedan cvjetni pupoljak, a u vazi dugo traje. A kako je kod kolekcionara običaj dulja imene kratiti inicijalima, ova je postala “ADA”. Sama riječ na hrvatskom označava riječni otok, ali zar naša emisija nije upravo to,  postojani otok u rijeci vremena koje teče.