Iz Trsta na jedrilicu

 

Tršćanka Jasna Tuta prije sedam je godina korjenito izmijenila svoj stil života. Upoznala je engleskog putnika po morima Ricka Pagea i od tada zajedno plove tropskim morima. Uvjereni su da je jedrenje sport za svakoga, stoga su o tome napisali i priručnik. Upravo je izašao i Jasnin putopis o njihovom zadnjem podvigu – zahtjevnoj prekooceanskoj plovidbi iz Meksika sve do bajkovitih Polinezijskih otoka. Predstavljamo vam njihovu jedinstvenu priču.

 

Autorica: Deva Pincin

Montaža: Cristian Cociancich, Alessandro Crevatin

 

sailing away7a

Prije sedam godina Jasna Tuta željela je promijeniti svoj život. Nije imala točnu sliku što želi, osim da želi promjenu. Kupila je kartu u jednom smjeru za drugi kraj svijeta i ostavila sve mogućnosti otvorene. Životni put odveo ju je na jedrilicu.

U Sidneyju se susret s engleskim putnikom po morima pokazao sudbonosnim: Rick Page nije previdio Jasnin talent za jedrenje i pozvao ju je da postane članica njegove posade. Od tada su nerazdruživ par i već sedam godina žive zajedno na jedrilici Calypso.

JASNA TUTA o tom susretu priča: ˝Kada sam ga prvi puta ugledala, odmah sam, zaključila da je to osoba kojoj mogu vjerovati, u koju se mogu pouzdati. Najprije sam za njega bila posada, no nismo dugo izdržali, u roku od tjedan dana već smo bili par.˝ Ima JASNA TUTA i savjet za buduće supružnike: ˝Prije stupanja u brak svatko bi morao tjedan dana ići na jedrilicu, jer se tu odmah vidi jeste li za to da budete zajedno ili ne.˝

Svoj život na jedrilici Jasna opisuje kao jednostavan i slobodan te osjeća kao da joj je život u vrlo uskom kontaktu s prirodom bio predodređen.

Jedrilica koja je dom Ricku i Jasni duga je 11 metara i smatraju da je to idealna veličina za dvije osobe. Čvrst je, siguran i građen za ocean.
Tri su se godine pripremali za plovidbu preko oceana.
Nakon pet godina priobalnog jedrenja po Australiji i Meksiku, Ricka i Jasnu horizonti su pozvali na veliki podvig preko Tihog Oceana.

JASNA TUTA priča kako je to izgledalo: ˝Glavna stvar, kada ideš preko oceana je da se opskrbiš sa dovoljno hrane i vode. Nas dvoje smo imali 600 litara vode i doista smo je trošili jako malo, po 5–6 litara na dan. Samo smo ju pili, a prali smo se kišnicom i slanom vodom. S hranom smo također trebali paziti, trebala sam je kupiti dovoljno i pobrinuti se da se ne pokvari. Dok smo jedrili, imali smo dežurstva po šest sati. To znači da sam šest sati spavala i šest sati dežurala. No čak ako se ništa ne dogodi, uvijek je prisutna izvjesna doza straha da bi se nešto moglo dogoditi. Svijest da si sam i da si sam moraš i pomoći. Plovidba je trajala 32 dana i 32 dana nismo vidjeli kopno.˝

 
sailing away6aNa kraju zahtjevne prekooceanske plovidbe raskošni su im otoci Francuske Polinezije izgledali kao pravi raj na Zemlji. JASNA TUTA ovako ih opisuje: ˝Kao prvo, kada naprosto vidiš zemlju – to je nešto prekrasno. Kada dođeš u takav rajski zaljev, možeš uživati u onome što si zaradio i doista imaš slobodu činiti ono što želiš. Meni se sviđa biti stalno u vodi, ići u duge šetnje i to da mogu jesti tropsko voće i družiti se s domaćim stanovništvom i drugim jedriličarima.˝

Tko ne bi rado sam bar jednom u životu želio doživjeti slične doživljaje? No, kod ljudi vlada sveopće uvjerenje da je jedrenje  luksuz, što si ga tek rijetki mogu priuštiti. Ali, JASNA TUTA to opovrgava: ˝Ne, život na jedrilici je jeftiniji nego na kopnu: nema uplatnica, nema automobila, nije potrebna odjeća, tako da je puno jeftinije!˝

A o svom životu na jedrilici kaže: ˝Ja mislim da sam na pola riba i ako sam u vodi, sretna sam, tako da moram živjeti na jedrilici!˝