Ribnica u Dolenjskoj

 

Po pošumljenosti  Slovenija je na trećem mjestu u Europskoj uniji- iza Švedske i Finske. Čak 58,4% teritorija prekriveno je šumama. Među najšumovitijim općinama u Sloveniji je i Ribnica u Dolenjskoj. Tamo i danas živi drvna industrija, što potječe od tradicionalne prodaje drvenih proizvoda od vrata do vrata. Jedna od zanimljivosti ovog mjestašca sa oko 3500 stanovnika je i stalna izložba u kuli ribničkog dvorca o procesima protiv vještica, jednoj od najvećjih tragedija u europskoj povijesti. 11. svibnja Ribnica se prisjeća događaja koji joj baš ne služi na čast. Na taj dan 1701. godine  je naime za svoja navodna djela bila osuđena zadnja vještica, koja je u Kranjskoj spaljenja na lomači.

 

Autorica:  Maruša Prelesnik Zdešar

Snimatelj:  Robi Doplihar

 

ribnica01

 

Ribnica u Dolenjskoj jedno je od najstarijih slovenskih mjesta. Prvi zapisi o Ribnici sežu u 1220.godinu.  Na središtu trga stoje ostaci ribničkog srednjevjekovnog dvorca. Do danas je sačuvan samo manji dio dvorca, no i on razotkriva puno priča, pa i onih o vješticama.

1701.godine u Ribnici je bio u tijeku zadnji proces protiv vještica u ovom dijelu  Europe. O njemu je u cijelosti očuvan jedan od rijetkih zapisa. Optoženu se povezivalo sa zlokobnim duhovima, lošom ljetinom i utjecajem na vremenske nepogode, kaže viša kustosica Muzeja Ribnica mag. MARINA GRADIŠNIK: ˝U zapisniku piše da je Marina Češarek nakon tri sata mučenja na vještičjoj stolici priznala da je sudjelovala na vještičjem okupljanju, što se tamo događalo i kako je zatim postala pomoćnica vraga na zemlji.˝

U ribničkom dvorcu možemo razgledati i izložbu o domaćim obrtima: izrada ˝suhe robe˝ i grnčarije. Po tome je Ribnica najprepoznatljivija, zato nije slučajnost da je s time povezan i praznik općine Ribnica – 23. listopad. Toga dana 1492.godine car Fridrih III. Izdao je patent, po kome su Ribničani smjeli prodavati drvene proizvode po svim tadašnjim austrijskim, njemačkim i ugarskim teritorijima.

ribnica11

S patentom su dobili i pravo na trgovačke sajmove, i još i danas je Ribnički sajam svake prve nedjelje u rujnu najveća etnografska priredba u Sloveniji. Na ribničkom sajmu još ćete uvijek sresti pravog prodavača ˝suhe robe˝, koji je nekada hodao od vrata do vrata s košem na leđima zvanim krošnja, na kome je imao obješene drvene proizvode, kao što su žlice, kuhače, sita, škaove i druge drvene posude. Koševi su bili teški i do 90 kilograma. No težinu tereta lakše se podnosilo uz vragoljasti pristup, a dobroj prodaji doprinosila je i prepredenost trgovca.

FRANC JAKLIČ, izrađivač drvenih posuda i sam se sjeća toga: ˝Ako bi što prodao, koš bi bio lakši, a ako nije ništa prodao, bivao bi sve teži. Obično bi domaćicama nudio: dvije velike kuhače, a ako kupi, bit će i malo jeftinije. I kupila bi, ali nije znala da je zapravo malo preskupo platila.˝

Samo nekoliko metara od dvorca, uz stare trgovačke kuće, stoji crkva sv. Štefana što je krase zvonici – takozvane ribničke krune, jedno od zadnjih djela arhitekta Jože Plečnika. Dovršeni su 1960.godine, tri godine nakon njegove smrti i sačuvali  su njegovu prvobitnu ideju – koncepciju hrama.

Ribnički župnik i dekan mag. ANTON BERČAN pojašnjava: ˝Tako je napravio dvanaest stupova i povezao ih grčkim arhitravom. Iz daljine izgleda kao hram iz koga u sredini raste oltar -  žrtvenik. Iz žrtvenika raste sunce, koje je Isus Krist. Riječ je o simbolici svetišta s oltarom.˝

ribnica09Unutrašnjost župne crkve oblikovali su različiti umjetnici, a oltarna slika svetog Štefana djelo je jednog od najvećih slovenskih impresionista Ivana Grohara.

Kulturno-etnografska tradicija Ribnice živi dalje i zrcali se u novim pričama o suvremenom korištenju drveta. U Rokodelskom centru osim prodaje drvenih proizvoda, mlađe generacije uče plesti pomoću slame i vrbinog grana i oblikovati glinu, jer je i to jedan od prepoznatljivih prirodnih materijala ribničke doline i od tu portječe lončarski obrt. Naglasak se stavlja i na industrijsko oblikovanje suvremenih proizvoda od domaćih prirodnih materijala.

KATJA ŽAGAR, stručna suradnica Rokodelskog centra pokazuje: ˝Plod suradnje između dizajnera i obrtnika su ove šalice, koje u priči prikazuju bajku o nastanku Ribnice, a prikazani su likovi zlatne ribice i gorostasa.«

Zlatna ribica, koja je za vrijeme ribolova svjetlila gorostasu, i danas ima mjesto u grbu općine, a mjesto Ribnica – riba po njoj je dobilo i ime.