Veterinarka Monika – spas za tirolska planinska sela

Naporna je svakodnevica gorskoga veterinara: put ga vodi strmim i katkad opasnim cestama s imanja na imanje, od jedne do druge domaće životinje. Iako sad ima sve više veterinarka, jer na veterini studira više od dvije trećine djevojaka, malo koju privlače zabačene doline u Južnome Tirolu. 

 

Atorica: Marianne Kasseroler

Snimatelj: Agostino Fuscaldo

 

veterinarka0

 

Weißenbach u zabačenoj  dolini Ahrntal. Na imanju Marxegg nestrpljivo čekaju Moniku Hinterhuber koja već 14  godina radi u ovoj zabačenoj dolini.

Mlada je telica prvi put umjetno osjemenjena. S razlogom, kaže veterinarka MONIKA HINTERHUBER: “Jako se promijenila količina mlijeka po muznoj kravi. Nnekoć su svaki dan davale pet do osam litara mlijeka, a danas 30 do 50 litara. Promijenila im se i izmjena tvari. Hormoni se brže razgrađuju pa mnogim kravama treba hormonska terapija kako bi imale potomstvo.”

U autu ima ured. Veterinarka unosi sve preglede i zahvate u računalo, tiska recepte i potvrde te dodaje: “Oduvijek želim biti veterinarka. Nikad se nisam igrala lutkama, nego s plišancima, životinjama od pliša, protiv volje svojih roditelja! Morala sam se boriti s predrasudama: veterinarka sam dušom i tijelom.”

veterinarkaprase

Put je dovodi u zabačene visove, mora hitno kozama.  Razbolio se jarac raskošnih rogova kojemu ona nježno tepa: “Imamo upalicu.” Od proljeća će koze, kao atrakciju, opet pokazivati na sajmovima i pučkim svečanostima.

Na putu prema sljedećem imanju zvoni mobitel, po običaju. Veterinarka mora mijenjati plan.

Veterinarski se radni dan često mora preinačiti. HEINRICH EBNER, također veterinar, zna to dobro iz bogatog iskustva. On je jedan od najstarijih veterinara u Južnome Tirolu.

Već godinama skrbi za zabačenu gorsku regiju kod Bolzana/Bozena. Na imanju Gatterer, na visini od 1 500 metara, dat će magarcima čip. To je obveza svih uzgajača teglećih domaćih životinja, ali i pasa. Podaci idu Udruzi za uzgoj domaćih životinja. Svaka životinja ima svoj  “osobni” karton, svoj rodovnik.

vet2

Ebner je jedan od sedamdesetak veterinara u Južnome Tirolu. Još ima četrdeset viših veterinara i veterinara u stalnoj službi pokrajine Južni Tirol i Laboratorija Instituta za bolesti domaćih životinja.

ERNST STIFTER, predstavnik svih veterinara pokrajine Južni Tirol kaže:”Veterinari preko sebe imaju i klaonice i mljekare i pčele, koke i ribe, tj skrbe za ukupno zdravlje životinja.”

Monika Hinterhuber stiže na sljedeći cilj! Krava se upravo sretno otelila. Zabrinuti su za stariju telad. Danima ih muči proljev uzrokovan infektom. Telad će dobiti antibiotike, sredstva protiv upale. A za jačanje će primati vitamine. Moraju puno piti: mlijeko i čaj, objašnjava Monika seljaku!

Tucet odojaka cijepit će protiv upale pluća.

Veterinarka Monika pojašnjava što joj je tako privlačno u profesiji, zašto je postala veterinarka: “Vremena se mijenjaju, imamo tehnička pomagala, sad je to i ženski posao. A seljaci to rado prihvaćaju – nije im krivo vidjeti u staji zgodnu ženu.”

Gorski veterinari mogu samo sanjati o osmosatnome radnom danu. Rade od rana jutra, uglavnom od 6.30 sati, a prestaju tek kada se sunce spusti iza brda.