Jože Ciuha u Labirintu vremena

 

Ciuha1

 

Prvu retrospektivu Jože Ciuhe otvaraju crtež, akvarel, ilustracija – također i autoportreti, Ciuha kao Don Kihot. Slikar sam kaže: “Crtež sam otkrio s prvim glavonošcem. Dakle, kada sam vidio da olovka, kada je mičeš po papiru, ostavlja trag. To je za mene bila svojevrsna magija. Da sam postao crtač, jednostavno je logična posljedica.”

Umjesto u socijalistički realizam, put ga je odveo na makedonsku svadbu, među freske i ikone. Ciuha će reći kako je u to doba to bila slika, koja je govorila potpuno drugim jezikom.

Najpoznatiji je po djelima na pleksistaklu i takozvanim Varijacijama na temu – želio je prikazati otuđenost čovjeka kao poklon Franzu Kafki, no nisu ga shvaćali.

JOŽE CIUHA pojašnjava: “Rekao sam, a onda sam to trebao napraviti jasnije; i počeo sam praviti majmune. Ali majmune sa svim oznakama ljudskoga dostojanstva.”

Nakon više od sedam desetljeća stvaranja, Jože Ciuha ostaje vjeran načelu: “Otkrivanje jednostavno prema unutra, još uvijek i uvijek, i kod toga će i ostati – rekao sam da sam ostao čovjek 20. stoljeća, dakle, kod platna, kista i stakla.”

Izložba je otvorena do do 13. travnja 2014. u ljubljanskoj galeriji Jakopič.