Bavarski umjetnici smijehom pomažu izbjeglicama

 

Profesionalna pantomimičarka Ingrid Irrlicht  čini ono što mnogi drugi ne uspijevaju: ona u vojarni u Münchenu nasmijava djecu izbjeglica. Čini to glazbom, glumom i interaktivnim igrama. Njezina je forma glume uglavnom bez riječi. To je idealna duševna hrana za mlade koji su izgubili svoj dom i često ne razumiju jezik zemlje u koju su došli, da satima ne razmišljaju o tome što je bilo, što će biti i što je sad, nego  da uživaju  u jednome trenutku.

Autor:     Nils Kopp

Kamera: Zoltan Kascha

 

UmjetniciZaIzbjeglice3

 

U 2014. Bavarska je imala gotovo dvaput više izbjeglica nego prethodne  godine. Mjerodavnima nije lako svima osigurati hranu i smještaj.

Ingrid  i drugi umjetnici žele uliti barem djeci osjećaj da su dobrodošla. Zato ona redovito nastupa na poziv Münchenske Moor-Ville.

INGRID IRRLICHT govori kako je počelo: ˝Pitali su me bih li mogla zamisliti da glumim izbjeglicama, jer glumim bez riječi.  Ja sam to mogla zamisliti, jer sam to i htjela učiniti.˝

Ubrzo je u Moor-Villu donijela donijela svoje rekvizite. Njezina kulturna udruga Street-Art  mnogo toga nudi izbjeglicama uz same predstave, a oni tu ponudu sve češće prihvaćaju.

 

UmjetniciZaIzbjeglice4

JULIA SCHMITT-THIEL iz organizacije Moor-Ville kaže:  ˝Kako bi ti ljudi smješteni u skromnim uvjetima mogli doživjeti nešto posve drugo u nekom zaštićenome prostoru, dolaze u našu umjetničku radionicu, gdje dva sata slikaju, opuste se, uživaju malko u normalnosti, a mogu se izraziti i bojom.˝

Integracija izbjeglica – to želi Kulturna udruga mladeži u Zornedingu kod Münchena. Sve proslave organiziraju skupa s izbjeglicama. A kad naposljetku počne zabava, odbace se  sve predrasude i strahovanja, tvrdi MORITZ DIETZ iz Udguge za kulturu Zorneding i dodaje: ˝Želimo uključiti te mlade, pokazati da su dobrodošli i da smiju u svemu sudjelovati, dati svoju novu glazbu našim stalnim gostima, tada je korist obostrana.˝

Recimo, Mohamed iz Gambije postao je jedan od najtraženijih mjesnih diskdžokeja. Evo kako, po njegovim riječima: “Mještani su došli i rekli da trebaju pomoć za disko. Rekli smo OK, nema problema, pomoći ćemo  m. Rekoh: rado ću puštati glazbu. A oni: ako želiš svirati svoju glazbu, dodijelit ćemo ti vrijeme kada to možeš činiti. A ja na to:Znat ću to cijeniti.˝

UmjetniciZaIzbjeglice2

U  vojarni Ingrid Irrlicht upravo počinje priredba. INGRID IRRLICHT je spremna i veli: ˝To je uvijek osobito, ljudi dođu spontano, odavno nisu vidjeli nešto takvo, vesele se… stalno se događa nešto nepredviđeno, a ja to volim.˝

Tako kreće teatar bez riječi… Nakon sat vremena  plješću djeci na pozornici.

Čuju se uzvici: ˝Bilo je sjajno! Nešto neviđeno, to sam vidjela samo na televiziji.˝

Ingrid ovamo dolazi dvaput na mjesec i sva su mjesta uvijek puna. ˝Svi se raduju ponovnome susretu˝, kaže, ˝Ali većinu izbjegica šalju dalje, pa je stalno nova publika i stižemo do ljudi koji uz mrvicu umjetnosti dobiju i nešto čega će se još dugo sjećati.˝