Seljačka buna u Stubici kao na filmu – osmi put

 

U središtu kontinentalne Hrvatske, među blagim zagorskim bregima, gradić Stubica svake zime nekoliko dana živi za svoju burnu prošlost. „Seljačka buna“, povijesna bitka seljaka-kmetova protiv plemenitaša u stvarnosti se dogodila 1573. Njezina rekonstrukcija već osam godina zaredom uvijek iznova podsjeća na bogatu kulturno-povijesnu baštinu ovoga kraja.

 

Autor i snimatelj: Tomislav Rataj

 

Stubica3Baš kao i prije 500 godina, povijesni ustanak kmetova protiv plemenitaša počinje ˝puntanjem˝ – na lokanom narječju to znači nagovaranje na pobunu. U rodnoj kući Matije Gupca, vođe seljačkog ustanka, kuju plan i čekaju početak prave zime.

TOMISLAV DREMŠETIĆ HRČIĆ djelatnik muzeja Hrvatskog Zagorja, koji ideju provodi u djelo, procjenjuje: ˝Vremenski uvjeti su dobri. Onakvi kakvi trebaju. Čim bolje zima jer se velemožnoj gospodi ne da iti van boriti i smrzavat po ovakvom vremenu. A mi kmeti smo nafčeni po ovakvom i delat i hoditi i sve kaj treba i nama nije teške.˝

Više od 500 godina stara lipa, koju danas zovu Gupčevom, jedini je živi svjedok prvih pobjeda kmetova nad plemenitašima. Upravo su ti prvi uspjesi trajni poticaj da se kmetovi i danas  svake godine okupljaju na glavnome gradskom trgu u središtu  Stubice. I to uz potporu mnogobrojnih posjetitelja iz cijele hrvatske i inozemstva.

Prigodan program i zagorske tradicionalne delicije svima će uljepšati vrijeme do trenutka kada će se kmetska ljutita vojska s Gupcem na čelu uputiti prema bojnome polju. Povijesna je lokacija Majsecov mlin.

U spektakularnoj rekonstrukciji bitke, snage si ponovno odmjeravaju kmetovi i zloglasni tiranin, vlastelin Franjo Tahi.

Predsjednik Družbe vitezova zlatnog kaleža IVAN ŠTEFEK daje pobliže informacije o događaju: ˝U samoj bitci sudjeluje 250 članova raznih udruga i statista iz lokalnih gradova i općina. Tu sudjeluju sve udruge iz Hrvatske, jedna udruga iz Mađarske, jedna iz Slovačke, te dvije udruge iz Slovenije tako da bi se moglo već reći da je ovo jedna međunarodna manifestacija.˝

Stubica4

Da bi u gužvi punoj oružja na bojnome polju svi prošli bez ozljeda, pripreme i probe traju cijelu godinu. Dubok snijeg dodatno otežava povijesne uloge, kaže ŽARKO MILUŠIĆ: ˝Pa dosta je teško i naporno i fizički iziskuje jednu kondiciju koju poslije ove zime i jeseni još nismo stekli ali navikne se čovjek.˝

IVAN ŠTEFEK pridružuje se: ˝To je takav adrenalin da jednostavno uopće ne razmišlaš na ozljedu niti na sebe i ne znam uopće od kud se stvori ta sva snaga i energija kaj bi se reklo jednostavno letiš po bojnom polju i boriš se za pravicu, za čast, za Stubičane.˝

Ponosnim Stubičancima zadovoljstvo nastupa je veće, a udarci i ozljede bole manje kada odzvanja gromoglasan pljesak i odobravanje koji su glumcima jedina nagrada za sav uloženi trud.

TOMISLAV KLARIĆ stigao je iz Australije. Kaže: ˝Jako zabavno, prekrasan dan. Puno se toga može vidjeti i napraviti. I vrijeme je bilo prekrasno. Jako dobra zabava.˝

Među posjetiteljima je i MIRJANA MATICA: ˝Mogu reći da je bilo prilično realno i vratilo me u povijest, to jest u zbivanja koja su bila tako davna i jako, jako teška.˝

Stubica2Ovaj put su, upravo kao u povijesti, kmetovi izvukli deblji kraj. Zaslužan je za to ponajviše barut kojega na plemenitaškoj strani nije nedostajalo. Jedan od sudionika STJEPAN GRDEN podsjeća: ˝Oni su napravili prijelomni trenutak u Seljačkoj buni, naći završne bitke,  jer su napravili jedno veliko iznenađenje kmetskoj vojski i ona se jednostavno prestrašila i tu je počeo padati moral i onda su plemići  uspjeli njih podbijediti  samo na račun vatrenog oružja.˝

A ZLATKO MIRT u ulozi Matije Gupca zaključuje: ˝Teško zgubiti je navek. Ali sva sreća da je to same za šalu.˝

I tako zločesti vlastodržac Tahy opet pobjeđuje. Ovdje ga glumi ZDRAVKO GRABUŠIĆ, koji kaže: ˝Tu igram ulogu glavnog negativca, međutim to je tak. Netko mora glumiti i tog Tahija. Pokušao sam ga dočarati da je on ipak bio samo zločesti čovijek, a ne ono nešto više što neki misle i što govore za njega da je bio pravi demon. Dakle, kad bismo mogli staviti u današnje 21. stoljeće mogli bismo reći da je Tahi bio recimo jedan malo lošiji poslodavac.˝

Ovako Stubičani čuvaju slavu svih bezimenih junaka iz prošlosti i njihovoj žrtvi daju novi sjaj. I upozoravaju da uvijek ima nekih Tahya koji bi htjeli iskorištavati narod.