Egipatske mumije – miljenice tršćanskog muzeja

Staroegipatska je zbirka Muzeja povijesti i umjetnosti u Trstu neodvojivo vezana za carsku povijest Trsta, nekoć važne luke Habsburške Monarhije. Ta jedinstvena luka u regiji Furlanija-Julijska krajina pravi je maleni dragulj, a posjetiteljima pruža potpun uvid u civilizaciju koja je dar rijeke Nila. Izložene su mumije i računalno pregledali, pa su ti podaci poslužili čak i za rekonstrukciju crta lica ljudi koji su živjeli prije više tisuća godina.

 

Autorica: Deva Pincin

Montažer: Mauro Coloni

 

Egipat1

 

Kada prvi put uđu u egipatske dvorane Muzeja povijesti i umjetnosti u Trstu, mnogi se čude tako bogatoj i raznovrsnoj zbirci. Ona ima više od 1.500 eksponata i daje pun  uvid u faraonski svijet.

Kustosica dr. MARZIA VIDULLI TORLO govori: “Trst je bio važna luka velike Habsburške Monarhije. Iz Trsta su sredinom 18. stoljeća polazili brodovi u Egipat. Tršćani su bili radoznali poklonici neobičnih stvari i rado su ih nosili kući i pokazivali prijateljima i rodbini. Kad je muzej otvoren 1873., ti su mu Trščani darovali ili prodali svoje blago.”

Možda je najdojmljiviji jedan sarkofag od granita težak šest tona, procjenjuje dr. SUSANNA MOSER, egiptologinja: “Ovaj je sarkofag plovio na engleskome brodu koji se nasukao pa je morao pristati na brodogradilištu u Trstu da ga poprave. Kapetan nije imao novca pa je sarkofag ostavio kao zalog; nije se vratio po taj jedan od rijetkih postojećih primjeraka takvih sarkofaga!”

Sitniji su, ali nisu nimalo manje vrijedni, amuleti fine izrade, reprodukcije božanstava, kipići koji prikazuju takozvane preslike.

Egipat3

Dr. VIDULLI TORLO čita: “Na kipićima piše: Kad mene… tu je ostavljeno  mjesto za vlasnikovo ime… u Onkraj pozovu, odgovorit ćeš ‘Evo me’ i zamijenit ćeš pokojnika u poljskim radovima.”

U otkrivanju tajanstvenih starih vjerovanja, prate nas četiri četiri papirusa iz Knjige mrtvih za pokojnoga pisara Amen-hotepa, s točnim uputama kako svladati opasnosti Onkraja.

“A kakvoća papirusa je vrhunska jer te slike pokrivaju cijeli papirus, nisu samo vinjete; tako uviđamo koliko je bio bogat čovjek koji si je mogao priuštiti papirus pokriven tako vrhunskim slikama”, kaže egiptologinja dr. MOSER.

Možda upravo mumije ilustriraju slučaj, primjerice svećenika Pa-sen-en-Hora koji je prije tri tisuće godina živio u hramu u Karnaku, i bio među rijetkima koji je smio pristup u odaje božanstava.

Dr. MOSER i dalje nam rasvjetljava: “Da, mumija Pa-sen-en-Hora izuzetna je zato jer je posve zamotana, a zanimljiva je i zato što je u muzej stigla sa svojom kartonažom i sa svojim sarkofagom. Na dnu sarkofaga prikazana je nebeska boginja Nut. Osobito je zanimljivo lice, jer je jedno od malobrojnih frontalno prikazamih lica koja poznajemo. Inače su ih prikazivali bočno.”

STORIA: STUDIOSI ITALIANI, ECCO IL VERO VOLTO DI NEFERTITI

Računalna tomografija mumificiranih tijela, danas nam omogućava znati da je Pa-sen-en-Hor umro s 40-ak godina jer je dobio parazit kad je jeo neprokuhanu svinjetinu, namijenjenu samo vlastodršcima.

 

Antropometrijski su podaci o lubanji poslužili za računalnu rekonstrukciju crta lica, otkriva dr. FABIO CAVALLI, radiolog i povjesničar medicine: “Lice Pa-sen-en-Hor-a odgovara licu na kartonaži i licu na sarkofagu. U slučaju pitanja reproducira li sarkofag pokojnikovu vanjštinu ili je to samo serijaki ures, ovaj je naš pokus sklon prvoj hipotezi.”

Dr. CAVALLI pred sobom ima za riješiti još mnoge tajne toga doba: “Silno su nas  iznenadila tomografijska istraživanja kad je otkriven jedan amulet u  toraksu mumije zvane Nèferet, što znači ljepotica. To je žensko lice vrlo pravilnih crta, prvo koje smo rekonstruirali, pa i danas, kada dolazim u muzej, obuzimaju me emocije uoči takvih susreta.”