Krapje – selo graditeljske baštine

 

Krapje je specifično po drvenim kućama, pa je jedino u Hrvatskoj dobilo status “sela graditeljske baštine”. U Lonjskom polju u kojemu se selo nalazi ima oko 600 takvih kuća. Najsačuvanije su, upravo, u Krapju. Zbog posebnog statusa sela Kraplani za uređenje svojih kuća dobivaju poticaj od države.  Budući da je u blizini Lonjsko polje – Park prirode, sve više kuća uređuje se za iznajmljivanje. Spavanje u zdravim, drvenim kućama poseban je doživljaj.

 

Novinarka: Zrinka Krešo

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

krapje-soba

 

Krapje je 1995. godine  proglašeno selom graditeljske baštine. Svaka kuća je drvena, starija od 100 godina te građena tipičnim posavskim stilom. Selo je postalo poput muzeja na otvorenome. Iako su mnoge kuće bile dotrajale, Kraplani, svjesni njihove posebnosti, nisu ih ni prodavali ni rušili.

MARICA BOŽIĆ iz udruge Kraplani kaže: “Drvene kuće su naši ljudi tesali na ruke, i vukli konji hrastove, i pilili na ruke.”

Kuće su više od stoljeća odlijevale čestim poplavama rijeke Save, jer su bile prilagođene njezinim ćudima. Kuća se slagala od planjki hrasta lužnjaka koji odlično podnosi vlagu. Temelji su im podignuti, donji dio imao je gospodarsku namjenu, a na katu se živjelo. Na ovim posavskim kućama, lokalno zvanim hižama, trijemovima ili čardacima, prepoznaju se dva graditeljska stila.

slavicamoslavac

 

SLAVICA MOSLAVAC, ravnateljica Muzeja Moslavine u Kutini pojašnjava: “Stariji način gradnje, kad se kuće grade na horvaški ili hrvatski vugel, a grede na uglovima su jedna preko druge. Za razliku od novijeg načina koji se naziva nemški ili njemački vugel, kad su krajevi greda otpiljeni i spojevi su greda jedna do druge.”

Sve su kuće tipske. Užim dijelom okrenute prema cesti, a dužim u dvorište. Pravila gradnje bila su stroga. Primjerice, ako je vlasnik htio povećati prozore za 1 centimetar, morao je platiti veliki porez, što je bila vrijednost jednog rala zemlje. A prozori su bili mali kako bi se očuvala toplina doma.

Nekad mnogobrojne obitelji, s više od deset članova, živjele su u tri prostorije: izbi, kuhinji i družinskoj ili općoj sobi. Svaki kutak družinske prostorije krije neku priču. Na glavnu, nosivu gredu vješali su se ukrasi, kazuje Slavica Moslavac i dodaje kako su se tu urezivali inicijali graditelja: “U gredu se gasila posljednja svijeća pokojnika, tako da smo znali koliko je bilo duša u tom domu.”

U jednoj obnovljenoj kući smjestio se Hrvatski fotosavez. Na njihovim radionicama potvrđuje se da Krapje zaslužuje biti selo graditeljske baštine i europski spomenik kulturne baštine A kategorije.

krapje-djeca

 

Marijan Palaić u obiteljsku kuću iz 1912. godine smjestio je etno zbirku. Više od 200 predmeta koje su upotrebljavali njegovi preci, poput glačala za posteljinu i ručnike….  Svaka prostorija je putovanje u prošlost. Marijan Palaić kaže kako je čak i pod ostao onakav kakav je bio u mnogim kućama – zemljani: “One su meni lijepe same po sebi, jer i mi živimo u jednoj takvoj kući. U njoj je, znači, po zimi se brzo zagrije, ,dugo drži toplinu i ugodno je živjeti. Dok je u ljeti kao da imate klimu, jednostavno je hladno.”

Krapje se nalazi na ulazu u Park prirode Lonjsko polje. U njemu se smjestila njegova uprava. Prva postaja za upoznavanje s florom i faunom močvarnog područja te tradicijskom arhitekturom. Već u dvorištu posjetitelju je jasno kako se čuva baština i zašto je ovo jedino selo u Hrvatskoj koje ima  poseban status, te da se i njemu tradicionalno obilježava Dan europske baštine.

dipl. oec. Edvard Bogović, voditelj Službe za promidžbene aktivnosti i ugostiteljsko turističku djelatnosti kaže: “Obnova ovih kuća nije jeftina, ona je prilično skupa, jer se trebaju zadovoljiti visoki standardi konzervatorskih uvjeta, a i sam materijal od kojih su ove kuće sačinjene, hrast lužnjak, je izuzetno skup.”

Osamdeset obnovljenih kuća bilo je pod patronatom Ministarstva kulture. Konzervatori su imali zadnju riječ. Iako su neki objekti prenamijenjeni u turističke svrhe, zadržali su izvornost. Mudrost predaka, koji su se znali prilagoditi ćudljivoj prirodi, Kraplani ni danas ne zaboravljaju. No  kuće više ne trebaju čuvati od  rijeke nego od propadanja i zaborava.