Festival kobasica u Csabi – mađarski gastro doživljaj

 

Pisac Gyula Krúdy još je početkom 20. stoljeća je napisao: „Pri klanju svinja čovjek mora znati stotinjak stvari koje još u nijednoj knjizi nisu opisane. Samo sjećanje i pouzdana tradicija upućuje ljude na njih.“  Ove jeseni je natjecateljima i gostima već 18. put otvorio svoja vrata Festival kobasica u Csabi, jedan od i međunarodno najpoznatijih gastronomskih priredbi Mađarske. Uz majstorije u pravljenju kobasica na svetkovini predstavljaju i tradicije i običaje vezane uz klanje i preradu svinja.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: Zsolt Szél

 

kobasice3

 

Za trajanja četverodnevnog Festivala kobasica u Csabi više od stotinu tisuća posjetitelja je stiglo u Békéscsabu, “glavni grad kobasica”. Jedan od ciljeva organizatora je da stoljetnu tradiciju svinjokolja prenesu i na buduće naraštaje. Klub kobasica u Csabi ima više od 200 članova. Od roditelja stečeno znanje i iskustvo svakom mogućom prilikom se trude prenijeti zainteresiranima. ZOLTÁN AMBRUS, predsjednik Kluba Kobasica iz Csabe, kaže: “Dva mjeseca nakon prvog festivala, jednog siječanjskog dana sazvali smo one koji su tada u prvoj ekipi od 47 članova mijesili i tada je osnovan Klub kobasica.”

Broj prijavljenih za natjecanje u punjenju kobasica rastao je iz godine u godinu, ove godine se prijavilo već više od 600 ekipa.

Zoltán Ambrus dodaje: “Već 18 godina organiziramo festival i radi naš klub. Moram kazati da se članstvo kluba ne mijenja. Mnogi su i danas ovdje s gostima i prijateljima, klati svinju i prodavati kobasice.”

Nisu se samo mađarski kobasičari osjećali kao kod kuće nego i pristigli stranci.

kobasice0

 

HANS URLICH iz Erfurta, predstavio je jednu njemačku vrstu kobasica iz Thüringena: “Ponešto se razlikuje od ovdašnje, mađarske kobasice. Kobasica koju ovdje predstavljamo praktički se radi bez paprike.”

Tko još nije bio na festivalu kobasica u Čabi ne može ni slutiti da je ovaj događaj pravi praznik radosti. Sudionici su svake godine u drugom društvu, što ima svoju draž i šarm. Posvemašnji neznanci već za jedan sat postaju prisni prijatelji.

Uz stare mađarske šlagere, raspoloženje raste: “Stari mangupi već me ne prepoznaju, Gledaju što gledam i dalje idu.”

Naravno da i rakija utječe na urnebesno raspoloženje. Mađari su zapjevali i pjesmu posvećenu rakiji:  “Jedna kupica za doručak – od toga ti ne može biti zlo, Samo to može dati Mađaru nadahnuće, Na plavom nebu mojih snova, Na vrhu mojih voćaka, Rakijo, ljubavi, budi moja.”

festivalkobasica

 

Stanovnici Csabe ne jedu kobasice samo blagdanima, nego i radnim danima. Bilo je to raspoređeno. Malo, tanko rezano sa mnogo kruha ili umiješano u neko jelo. Tako je bilo nekada i danas. Za natjecanje proizvođača dimljenih suhih kobasica većinom su se prijavile lokalne obitelji koje su još sačuvale poneki komad od prošlogodišnjih delicija. Pobjednik ovogodišnjeg natjecanja je postao ISTVÁN PÉLI koji je i svojom izložbom priređenom za stolom odnio pobjedu: “Prošle godine sam dobio brončanu medalju, gospodin ministar poljoprivrede mi je uručio nagradu, ali mi je ovo sada golem osjećaj, zasuzile su mi oči.”

Kobasica je u mađarskom folkloru simbol bogatstva i blagostanja. Nije slučajno da se za dobrostojeće obitelji i danas kaže da je kod njih i ograda od kobasica. Iduće godine festival se iz sportske dvorane seli u Csaba Park.

Novi objekt već su otvorila djeca, jer u Kuhinji divova, kao igralište imaju divovske makete stroja za mljevenje mesa, punjača za kobasice i drugi kuhinjski pribori za svinjokolju, na veliku radost mališana.