Aleksandrinke – slovenske dadilje u Egiptu

Nesvakidašnja životna ispovijest tršćanskog svjetskog čovjeka Gilberta Civardija otkriva priče tisuća slovenskih djevojaka, koje su sve do drugog svjetskog rata odlazile trbuhom za kruhom u Egipat. Tamo su se zapošljavale prije svega kao dojilje, dadilje i guvernante. Bile su poznate pod nadimkom  “Aleksandrinke” (Les Alexandrinnes). Jedna do njih bila je i Gilbertova majka…

 

Autorica: Deva Pincin

Snimatelj: Alberto Lutman

 

aleks2

 

Tršćana poput Gilberta Civardija zasigurno se ne susreće svaki dan. O  sebi govori da je »vječni putnik«. Vlada sa čak 7 jezika i kao turistički vodič još je uvijek vrlo aktivan.

A korijeni njegovog kozmopolitizma sežu duboko u prošlost – jer su izrasli iz međunarodne atmosfere, koje se nauživao u rodnoj Aleksandriji, u razdoblju dok se Aleksandrija smatrala jednim od najživahnijih velegradova na svijetu.

GILBERT CIVARDI prisjeća se djetinjstva: “Da, svaki dan sam govorio pet jezika, od djetinjstva dalje. Kod kuće sam s majkom govorio slovenski, s ocem talijanski, u školi je prvi jezik bio engleski, a zatim i francuski sa svim drugim Europljanima koji su tamo živjeli i arapski dakako s Arapima. Život u Aleksandriji bio je vrlo živahan i razumije se multikuturalan, doista nešto posebno! Osjetilo se da je cijela Europa tamo, oko nas. Mi smo imali sve što smo željeli: iz Pariza, iz Londona – to je sve dolazilo dolje u Egipat.”

aleks1

 

Kada su sredinom 19. stoljeća francusko-britanski inženjeri gradili sueski kanal, Aleksandrija se razvila u raskošni velegrad. S povećanjem broja europskih poslovnih ljudi rasla je i potražnja za radnom snagom sa Starog kontinenta. I tako se i dosta mladih Slovenki, prije svega s Goričkog područja, punih nade i čežnje odrinulo na put preko mora u Egipat. Da bi svoje obitelji kod kuće spasile od siromaštva, na početku bi se zapošljavale kao dojilje, a nakon prvog svjetskog rata prije svega kao dadilje, kuharice i guvernante. Bile su poznate pod nadimkom “Les Alexandrinnes” – “Aleksandrinke”. Jedna od njih bila je Gilbertova majka.

Gilbert Civardi kaže: “Majka je dobila dobar posao kod vrlo imućne židovske obitelji, gdje je odgojila četvero djece: 3 dječaka i jednu djevojčicu. Kada je djecu vodila na šetnju po gradu, morala je vladati i arapskim…Mama je imala samo 18 godina kada je išla u Egipat. A tamo je živjela punih 35 godina.”

Marija Zorn se u Aleksandriji udala za tršćana Antonia Civardija. Gilbert im se rodio 1940. godine. A s “Egipatskom revolucijom” 1952.godine  život mnogih europskih obitelji odjednom se okrenuo naglavačke. Gilbert je inače uspio završiti “Englesku višu školu”, no ipak je morao otići iz Aleksandrije 1960. godine, kada se s roditeljima preselio u Trst: “Otac i majka bili su vrlo zadovoljni što su se vratili u Europu, a ja ne. Prvih pet godina bilo mi je jako teško, a onda sam se konačno predao.”

Gilbert brižljivo čuva uspomene iz svoje mladosti, a niti stare prijatelje nikada nije zaboravio..

aleks4

 

Odlučio je otići preko talijansko slovenske granice sve do Donje Vipavske doline, odakle se tijekom manje od sto godina odrinulo trbuhom za kruhom gotovo osam tisuća slovenskih djevojaka. Posebno u selu Prvačina gotovo svaka kuća je darovala “Aleksandrinku”. Odatle je bila i obitelj Gilbertove majke i tu je danas muzej, koji prikuplja njihove uspomene i priča njihove priče.

DARINKA KOZINC, kustosica Muzeja Aleksandrinki kaže: “Odlazile su mlade djevojke. Neke da bi zaradile za miraz, a neke da bi pomogle u izdržavanju obitelji kod kuće, kako bi kupile jednom njivu, drugi puta vola…Tamo su naše žene došle u doticaj s visokim društvom, s određenim  bogatstvom, s drugačijim manirama, multikulturalnošću, a kod kuće su  ostajali zatvoreni u svojoj seoskoj sredini i zato su se rađale kod kuće jedne priče, a tamo dakako ponešto drugačije priče.”

Tisućama muzejskih uspomena sada se priključila i priča Gilbertove obitelji – od sada dostupna svima kojima su pri srcu Aleksandrinke i njihova sudbina, vesela ili tragična, povezana ljubavlju ili zamjerkama, gubicima ili srećom, ukratko – jedinstvena kakav je i život.