Hrvatska proslavila sto godina Šegrta Hlapića

 

Hrvatska književnica Ivana Brlić-Mažuranić dvaput je bila nominirana za Nobelovu nagradu za književnost. Poznata je kao hrvatski Andersen jer je napisala  mnoge prelijepe bajke kao i dječji roman „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“. Ivana Brlić Mažuranić bila je prva žena članica  Akademije, a njezina su djela prevedena na više od 50 svjetskih jezika. Roman o šegrtu Hlapiću napisala je točno prije stotinu godina.

 

Autorica: Zrinka Krešo

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

Hlapic1 

Na glavnome trgu u Slavonskom Brodu postavljen je spomenik Ivani Brlić- Mažuranić, a u blizini su i neki njezini likovi iz bajki “Priče iz davnine”.  Da je sada živa, gotovo bi iz kuće u kojoj je živjela mogla vidjeti kako joj se grad zahvaljuje na literaturi koju čitaju generacije i generacije djece. Ove godine posebno je sve u duhu njezine priče “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. Točno prije sto godina  objavljena je knjiga o dječaku postolaru, šegrtu kod gazde Mrkonje koji baš i nije bio dobar prema njemu. I danas se u gradu spominju lokacije o kojima je pisala u svom roman. A svaki mali dječak slika je i prilika šegrta Hlapića, “malen kao lakat, veseo kao ptica”.

VERA PUDIĆ je turistički vodič i dobro zna sve tajne Slavonskog Broda: “Naime, u ljetnikovcu obitelji Brlić, u Brlićevcu ona je nakon jedne olujne noći ugledala dječaka koji je iza bačve za kišnicu tražio svoju mačku. Po njega je došao otac. Kad su se udaljavali s tog imanja, pod velikim kišobranom ona je rekla da je to bila toliko jaka impresija da je u tom trenutku znala da će napisati ‘Čudnovate zgode šegrta Hlapića’, tu svevremensku knjigu.”

U vili Brlićevac na obroncima iznad Slavonskog Broda nastali su svi romani Ivane Brlić -Mažuranić. Najviše je voljela pisati na maloj terasi. Na originalnom tekstu “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” vrlo često upisuje i dodatke komentare. Dorađuje ga dugo. Priču je htjela savršeno napisati, kao da je znala da će postati prvim klasičnim dječjim romanom u hrvatskoj književnosti. Stoga se i nalazi u obaveznoj školskoj lektiri. Čita se u trećem razredu osnovne škole.

Hlapic3

Pomoćnica ravnatelja Gradske knjižnice Slavonski Brod DARIJA MARAIĆ AGIČIĆ kaže: “Mislim da je šegrt Hlapić upravo primjeren toj dobi jer se, pogotovo dječaci, mogu identificirati sa šegrtom Hlapićem. I bit je u tim nekim njegovim danima, događajima koje si oni mogu percipirati. A sve skupa roman je toliko dobro vizualno napravljen da si mogu predočiti taj neki stvarni dječji svijet.”

Od prvog romana iz 1913. godine do danas Šegrt Hlapić doživio  je mnoga izdanja, a preveden je i na više od pedeset jezika, dodaje gospođa Agičić: “Zanimljivo je da je preveden i na egzotične jezike, a polazišna točka u tome bila je knjiga na esperantu. Odatle su svi ostali nastali. Pa tako u knjižnici imamo i knjigu na perzijskom, bengalskom, vijetnamskom, ruskom, kineskom jeziku.  I svima im je bila izvorište knjiga na esperantu.”

Godine 1997. nastao je  i dugometražni crtani film “Čudnovate zgode šegrta Hlapića”. Zahvaljujući njemu, djeca i mlađe dobi upoznaju stvaralaštvo Ivane Brlić Mažuranić. Ovdje je Hlapić mali miš.

Hlapic2

Mnogi su se  umjetnici vrlo rado odazvali oslikavanju naslovnica knjiga. Primjerice, crtež Ivice Antolčića, akademskog slikara iz Zagreba, na izdanju je iz 1974. godine. Od rujna ove godine njegov je Hlapić i na poštanskoj marki. 

Ipak najljepše je vidjeti kako djeca i u današnje vrijeme proživljavaju priče nastale prije sto godina. Pronašli smo ih u “Šumi Striborovoj”, jednom drugom romanu Ivane Brlić -Mažuranić, u “Pričama iz davnine”. Djeca govore.

GABRIJELA TRIPIĆ: “Sviđa mi se jer je za djecu. Ima dosta pouka. Zato se valjda i zove Čudnovate zgode šegrta Hlapića.”

MARKO RUŽIĆ: “Sviđa mi se zato što je svašta prošao, upoznao novu prijateljicu, napravio novu cipelu.”

LAURA TRIPIĆ: “Zato što je lijepa priča. Puno se lijepih stvari zbiva.”

Uživjeli su se u čaroliju malih bića koja iskaču iz vatre – Domaćih. Smišljali su pjesme, plesali i gradili likove od lišća. I tako zorno pokazali zašto im se sviđaju “udnovate zgode šegrta Hlapića”