Socijalna farma

 

Prva i jedina Fattoria sociale (kmetija, socijalno imanje) u Trstu – primjer je suživota s osobama koje su hendikepirane ili ih muče neki drugi fizički ili psihički problemi. U doticaju s ruralnim svijetom oni pronalaze sebe u kontekstu zajedništva. S jedne strane, socijalno poljodjelstvo nudi novu mogućnost povratka u svijet rada, s druge je strane vrlo povoljna terapeutska prednost.

 

Autorica: Deva Pincin

Snimatelj: Carmine Moscarella

 

Social farm (1)

 

Braća Marucelli svakoga dočekuju raširenih ruku na svoje imanje. Omar odmah upoznaje posjetitelje s temeljnom idejom: ˝Štićenici i prijatelji imaju problema psihičke naravi, probleme s alkoholom, drogom, ili su dečki iz problematičnh obitelji… Nama su svi dobrodošli! ˝ Haron ga nadopunjava: ˝Tršćanska je općina naš najveći partner. Dečke moramo usmjeriti. Jer socijalno poljodjelstvo izraz je potrebe našega društva da ponovno steknu samopoštovanje i osjećaj pripadnosti.

U nemilosrdnoj sredini koja ih okružuje, ova prva Fattoria u pokrajiini oko Trsta nastala je prije pet godina, u Repenu, selu na visoravni u Karsu, na talijansko-slovenskoj granici. Tu svatko na svoj način nalazi mogućnost da se osjeti korisnim i cijenjenim. HARON MARUCELLI kaže: ˝Ja smatram da je socijalno poljodjelstvo možda jedino mjesto za momka kojega su svi otpisali gdje može naći svoju ulogu. Jer oljodjelstvo ima polagan ritam, obilježen protokom godišnjih doba, u ritmu života, u ritmu sunca koje izlazi i zalazi, u ritmu hladnoće koja se smjenjuje s toplinom. Ako netko i ne može brzo pohvatati neke spoznaje kao i svi drugi, sve će stići obaviti! To je poljodjelstvo, a to je i socijala.

Omar i Haron Marucelli vrlo požrtvovno vode imanje u Repenu. Njihovu obitelj resi senzibilitet prema  bližnjemu. OMAR MARUCELLI objašnjava vlastito podrijetlo: ˝Kod kuće smo govorili dva jezika jer je moj otac Toskanac, a majka Slovenka, iz Karsa. Roditelji su mi bili socijalni radnici, pomagali ljudima u teškoći: pošli smo njihovim stopama. A brat HARON MARUCELLI upućuje nas u njihov način rada: ˝Šalju nam mlade od 15 do 40 godina. Oni su već stvorili izvrsne obrambene sisteme. Nema smisla ništa nasilno pokušavati u odnosu na njih! Moramo im naći mjesto gdje će biti potaknuti u svom razvoju. Ne znam otkuda mi takav polet, ali znam da s njima radimo dok i njih ne osvoji polet!˝

Social farm (5)

Štićenik MAV upravo je na radu oko stoke i kaže: ˝Volim čistiti staju, zgrtati sijeno, sve dovesti u red, volim da je sve u redu, i da je sve čisto… idemo naprijed, nikada ne odustajem…˝Uzeli su manje strojeve za zgrtanje malih stogova sijena, tako je lakše raditi. I kolica s dva kotača. Išarene kante. U njima je crveni kukuruz, a ječam je žut, tako i najhendikepiraniji dečki mogu nešto raditi.

Majka jednoga od njih BIANCA CANCELLI smatra: ˝To je dobar pristup, o tome svjedoči moj sin Enrico. Povukao se je od svijeta i zatvorio kao školjka. Zatvorio je dušu i srce, a nadasve je prekinuo sve veze s obitelji… Zaslugom svoga socijalnog radnika i uz pomoć poljdjelskih strojeva – traktora, prskalica, kolica, motika, sad je bolje. Sve mu je to koristilo kao i drugim dečkima. Sjajna su ekipa.˝

OMAR MARUCELLI dobro razumije pojedinačne probleme: ˝Naši štićenici, ne samo oni koji imaju duševne probleme, nailaze na teškoće… Osobito na društvenoj razini. Primjerice, ovdje se prestanu bojati da će ostati bez posla i da će ih društvo odbaciti.˝ PAOLO je slučaj koji to potvrđuje: ˝Početak je bio težak: užasno sam se bojao konja. Onda sam se ohrabrio i sad sam savjestan konjušar i timaritelj!˝

Social farm (4)a

BIANCA CANCELLI zaključuje: ˝Zapravo je sve izvlačenje od društvenih odnosa, a priroda je doista pogodna sredina za nadvladavanje svojih frustracija i ograničenja!˝

Braća ulažu mnogo entuzijazma u održanje ovoga projekta OMAR objašnjava: ˝Naši  projekti nastaju u suradnji s komunalnim službama i zdravstvenim agencijama Furlanije-Julijske krajine. Naglašavam, Fattoria ne prima nikakvu dotaciju, za rezultate rada naših štićenika, koji među nama žive kao u krilu obitelji.˝

Ali je i osobno zadovoljstvo neka vrsta nagrade, smatra HARON: ˝Opuštam se gledajući krajolik, vidim blago na paši… Svi imamo problema.Ovdje se opustim jer sam s mirnim ljudima. Nadam se da će svio ni nakon ovoga iskustva moći naći posao. Ah, uče… Uče se smješkati… A to nije malo. Svi uče da riječi ‘ja to ne mogu’ ne prihvaćamo.˝