Čuvar slika zaboravljene Dalmacije

 

Spomenik dalmatinskoj kulturi i jednom prošlom vremenu. Tako kolekcionar Igor  Goleš iz Splita naziva svoj životni projekt- monografiju Zaboravljena Dalmacija. U njoj je objavio zavidan broj od 854 starih razglednica-kartolina, kako ih se u Dalmaciji naziva. Na njima se nižu i kroz stranice promiču dalmatinska mjesta i gradovi, njezina obala i stanovnici koji su živjeli na prijelazu između dva stoljeća, u vrijeme kad je Dalmacijom vladala Austro-Ugarska, sve do 1918. i kraja 1. svjetskog rata.

 

Autor: Mario Beganović

Snimatelj: Damir Bednjanec

 

1a

 

Splitsko kupalište Bačvice stenje pod naletima jakog juga. Tek koji metar iznad plaže ni loše vrijeme ne može spriječiti Igora Goleša da se u jednoj od najstarijih splitskih konoba ugrije u društvu svoje ljubavi. Uvijek vjerna, nikad ljubomorna, pruža mu neizmjernu sreću. Pod rukama mu leži “Zaboravljena Dalmacija“. Monografija je Igorovo kolekcionarsko remek-djelo na kojem je radio godinama.

“Put je bio težak. Uspio sam okupiti oko 35 najboljih kolekcionara dalmatinskih razglednica. Svi oni izrazili su želju za suradnjom i dali svoje najbolje primjerke, praktički iz sefova izvukli, dali su da skeniramo i da objavimo u jednoj ovakvoj monografiji,“ kaže IGOR GOLEŠ.

U “Zaboravljenoj Dalmaciji“ predstavio je osamstotinjak razglednica dalmatisnkih sela i gradova od kraja 19. stoljeća do 1918. Odabrao je upravo taj 20-godišnji povijesni period vladavine Austrije nad Dalmacijom zbog jedinstvenog stila izrade.

Kolekcionar pojašnjava: “Evo, imamo tu razglednicu koja je unikatan primjerak, znamo za jednu jedinu. Iznimno je zanimljiva zato što prikazuje ribarsku družinu u Zlarinu. To je paron sa svojim ribarima i neki klinci iz porta. Meni osobno najdraža razglednica iz moje zbirke. Za mene neprocjenjiva. Da mi date Mona Lisu za nju, nema šanse da bi je pustio iz ruku.“

4a

 

Ugostitelj zanimanjem, kolekcionar svim srcem, Igor bez susprezanja tvrdi da je ova ukoričena povijest na kartolinama spomenik dalmatinskoj tradiciji i kulturi. Od Zadra do Dubrovnika, preko Lastova do Drniša, u stotinu motiva i detalja ponavlja se uvijek ista želja ondašnjih fotografa. Zaustaviti vrijeme i sačuvati ga u sjećanju.

IGOR GOLEŠ pokazuje dalje svoje blago: “Evo, recimo ovo je razglednica iz Katuna u Dalmatinskoj Zagori. U Katunima je vrijeme Austro-Ugarske bila glavna pošta za taj dio Dalmatinske Zagore. Ovo je jedan prizor kao sa Divljeg zapada, vidite te kočije koje se spremaju na polazak i dijeljenje pošte po Dalmatinskoj Zagori. Veoma rijetka razglednica,svega znam da tri primjerka postoje.“

Igorov osobni favorit među fotografima je majstor iz Trsta Vittorio Stein. On je foto-aparatom odlazio kamo nitko nije, tvrdi Igor: “Nisu baš svi fotografi bili voljni doć na otok Hvar pa pregazit pola otoka da bi došli, karikiram u Gdinj, i napravili razglednicu tog mjesta. No Vittoriu Steinu to nije bio nikakav problem. Zalazio je u Gdinj i sve ostale selendre i snimao fantastične motive, imao je taj šlih za fotografije.“

Za neke razglednice prelazio je stotine kilometara, budio se noću, putovao danima strepeći hoće li stići prije nego što novi vlasnici bace stare albume i sjećanja.

8a

Da bi ih prikupio budio se noću, prelazio stotine kilometara, kopao po zatrpanim tavanima i napuštenim podrumima. Mjesta od mora i mjesta od soli sačuvana na malom kartonskom formatu danas bude samo nostalgiju.

IGOR GOLEŠ smatra da se svatko tko kolekcionarstvo promatra kao jednostavan hobi treba dobro zamisliji: “Trebalo je preživjeti sto godina, sva ta čišćenja tavana, pa Prvi i Drugi svjetski rat, Domovinski rat. Kuće su se palile, uništavale, ljudi su se raseljavali, tako su se raseljavale i razglednice.“

Jedna od spašenih iz kanti za smeće je i kartolina iz Vodica na kojoj se igra šijavica, stara dalmatinska igra. Druga, Igoru vrlo draga je razglednica s kornatskog otoka Smokvica. Upravo ta slika sušenja smokava izaziva najviše komentara gdje god je  pokaže.

Ona poput Proustovog Madeleine kolačića doziva sentimentalno prisjećanje, vraća ga u prošlost, ostavlja slatko-gorak okus u ustima, nježno uzima za ruku i briše granice vremena.