Slovenija vraća smeđeg medvjeda Europi

 

U prošlosti je smeđi medvjed – najveća europska zvijer obitavao praktično svugdje u Europi, no zbog zadiranja čovjeka u njegova obitavališta sa većine je područja  nestao. Štoviše, u pretežnom dijelu Europe medvjed je namjerno istrijebljen. Naši preci prije oko stotinu i pedeset godina, kada se odvijala saga o medvjedu, još nisu bili svijesni raznolikosti vrsta i značenja svake vrste u ekosistemima, a posebno ne tako markantne kao što je smeđi medvjed. Danas je već puno drugačije. Smeđi medvjed postepeno dobiva odgovarajuće značenje u europskoj svijesti, a mala Slovenija jedna je od glavnih velesila na području vraćanja medvjeda u Europu. 

 

Autor: Viktor Luskovec

Snimatelji: Marko Sok, Žiga Trnkoczy, Sašo Grmek, Viktor Luskovec

 

medvedi v sloveniji1

 

U prostranim slovenskim šumama živi do 500 medvjeda. Slovenska populacija smeđeg medvjeda preživjela je prije svega zbog primjerenosti i očuvanosti njegove životne sredine. Odlučujuća  je bila spoznaja o njegovom značenju prije dobrih 120 godina. Tada je čini se prvi puta u Europi zaštićen. “Za to vjerojatno možemo zahvaliti razboritosti kneza Auersperga, koji je oko 1889. godine počeo aktivno štititi medvjeda”, kaže BOJAN KOCJAN iz Zavoda za šume Slovenije.

Medvjed je vrlo plaha životinja. Boji se čovjeka i izbjegava ga u širokom luku. Budući da ima vrlo dobar njuh i sluh, susreti s njim su rijetki. U rano proljeće medvjedi često posjećuju travnjake na kojima pasu. Iako je medvjed zvijer, u njegovoj prehrani prevladava bilje. U pojedinim godišnjim razdobljima ono čini čak 90 posto njegove prehrane. Traženje hrane je glavni razlog što medvjed u jednom danu može prijeći i nekoliko desetaka kilometara. Zbog hrane se ponekad približi ljudskim prebivalištima, što u nekim slučajevima dovodi do štete na imovini.

Dr. KLEMEN JERINA sa Biotehničkog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani otkriva neke tajne o tim golemim životinjama: “Medvjed je vrsta koja vrlo brzo uči. Odlično zna povezivati vrijeme, prostor i hranu. Pokazalo se da si mjesto, gdje je našao hranu, zapamti do pet godina za redom. I točno u isto vrijeme će ga ići posjetiti, ne bi li je tamo opet našao.”

medvedi v sloveniji4

Zanemarivanje poljoprivrede i seljenje ljudi u gradove uzrokovali su opsežno zarastanje travnjaka i polja. Medvjedova životna sredina tako se proširila do stambenih kuća, što je dovelo do konflikta s čovjekom. Iako se ponegdje u lokalnoj sredini zbog toga izražavalo protivljenje medvjedu, javno mu je mnijenje izrazito sklono, a ljudi ga većinom smatraju dobrodošlim. O brojnosti medvjeda prije izvjesnog broja godina samo se nagađalo.

Njegov kolega s Biotehničkog fakulteta TOMAŽ SKRBINŠEK kaže: “2007.godine uspjelo nam je precizno ocijeniti brojnost medvjeda kod nas. Uzeli smo i proučili uzorke od praktički 75 posto medvjeda, koji su tada živjeli u Sloveniji. To nam je bilo izhodište za daljnje praćenje populacije.”

U slovenskom zakonodavstvu medvjed ima status ugrožene i potpuno zaštićene vrste. Ali ubijanje medvjeda još uvijek nije stvar prošlosti: lovci svake godine ubiju do četvrtine cjelokupne populacije medvjeda. Nigdje na svijetu se ne provodi tako radikalan odstrijel kao u Sloveniji. Odstrijel dozvoljava nadležni ministar, a vlada je dozvolila čak trgovanje mesom i dijelovima ubijenih životinja. Aktivisti za zaštitu okoliša neuspješno se bore protiv izigravanja kako slovenske tako i europskog zakonodavstva i uzalud upozoravaju da je odstrijel nestručan i nepotreban. Medvjed je, naime, selektor vlastite vrste.

FRANÇOIS ARCANGELI član je organizacije “Pays de l’ours” iz Arbasa u Francuskoj. Ovdje je radi znanstvenih usporedbi: “U Francuskoj smo na žalost dopustili nestanak medvjeđe populacije. Francuska vlada je omogućila nekolicinu studija o tome, koji su medvjedi najprimjereniji za ponovno naseljavanje. Utvrđeno je da su za ponovno naseljavanje u Pireneje najprikladniji medvjedi iz Slovenije. Prema genetskim istraživanjima medvjedi s Kočevskog područja najsličniji su onima koji su živjeli na Pirenejima.”

medvedi v sloveniji3U zapadnu i središnju Europu slovenski bi se medvjedi mogli seliti po prirodnim koridorima, kao i do sada. No novosagrađena mreža auto cesta medvjedima je u većini slučajeva onemogućavala prijelaz stoljetnim stazama za divljač, jer nisu bili sagrađeni zeleni mostovi. To je izazov, na koji se Slovenija još nije odazvala. Nove spoznaje i ljubazniji odnos prema medvjedu sa svrhom suživota samo polagano istiskuju preživjeli lovački model.

BOJAN KOCJAN smatra: “Medvjed bi mogao biti robna marka Kočevskog područja. Tamo treba dovesti ljude, što je danas teško, ili možda treba tome posvetiti malo više pozornosti.”

Promatranje medvjeda u prirodi je prihvatljivo, jer tako stječu naklonost javnog mnijenja. Osobito ako će ona medvjedu osigurati dugoročno preživljavanje i možda dovesti do njegovog povratka u očuvane predjele prirode diljem Europe, iz kojih ga je čovjek istrijebio.