Litice nad Bržanijom – rub slovenskog krša

 

Slovenski naziv Kraški rob označava pokrajinu, gdje se kraška visoravan sa strmim, tektonski više puta prekinutim rubom, slapovito spušta u flišni krajolik Istre. Skok između vapnenaste visoravni i fliša započinje već kod Trsta, a rub krša proteže se od sedla kod Socerba do Mlinova uz slovensko-hrvatsku granicu. Struka je evidentirala 47 strmih kamenih stijena u dužini od 51 km, zajedno s drugim reljefnim oblicima: ulegnućima, špiljama, područja sa škarpama, odronima stijena i okomito urezanim špiljama u kamenu. Na ovom je području pronađeno 1688 životinjskih vrsta, od toga 28 endemskih, a ovdašnja se flora ubraja u submediteransku.

Predstavit ćemo samo dio ovog krajolika između Ospa i Hrastovlja, gdje smo posjetili sela tik ispod ponornih stijena – Osp, Črni kal, Črnotiči i Podpeč.

 

Autorica: Vesna Teržan

Snimatelj: Andrej Lupinc

 

Granice krša2

Na rubu Kraške visoravni, gdje se krajolik prelama, širi se pogled na more i Bržaniju, kako domaćini nazivaju slovenski dio ove strme padine Kraškog ruba, što ne čini samo geološku granicu, nego i klimatološku granicu.

Mag.SLAVKO POLAK, biolog i kustos u Muzeju Krasa, o ovom kraju kaže: ˝Kraški rub je zanimljiva i karakteristična geomorfološka i geološka pojava. Ovdje je riječ o kontaktu krških stijena, vapnenca i flišnih konglomerata. Vapnenci su nastajali relativno kasno, to su takozvani numulitni vapnenci, a prepoznajemo ih po fosilnim rupičarima, jednostaničnim organizmima što ih danas u Kraškom robu nalazimo u velikim količinama.˝

Kasnije su u dubokim morima nastali pješčenjaci i zbog uzdizanja površine na  Kraškom robu vapnenac se nagurao preko flišnih stijena.

Biolog i kustos mag. SLAVKO POLAK pojašnjava: ˝Zbog uzdizanja i nagomilavanja kamenih konglomerata, Slovenija se još uvijek uzdiže, a dobili smo krško stupnjevanje terena, odnosno krški rub s karakterističnim ponornim stijenama. i upravo te ponorne stijene izuzetan su životni prostor kako za biljni tako i za životinjski svijet. No, naročito govorimo o značajnosti  ponornih stijena kao što je primjerice Osp i cijeli Črnokalski sistem stijenja, zbog gnježdenje rijetkih vrsta ptica – posebno sokolovki.˝

Bržanija pod Kraškim Robom je razmjeGranice krša1rno strma padina, no ipak se ovdje naselio i čovjek. Pod visokim stijenama na umjetnim terasama nanizana su mala stisnuta seoca i tako je tijekom povijesti nastao poseban tip istarskog agrarnog krajolika.

Ljudi su pomoću terasa zaustavili eroziju zemlje i istovremeno napravili prostor za gredice, vinograde, voćnjake…

Građevni materijal je kamen, dakle vapnenac iz okoliša, što su ga znalački oblikovali i u arhitektonske elemente i detalje – okvire prozora i dovratke, lukove, oznake.

Pod stijenama ščućurena sela imaju svako svoju fizionomiju, iako se u osnovi osjećaju krški potezi, jer se njihova urbana struktura prilagodila terenu i klimatskim prilikama.

Selo Podpeč je slikovito gromadasto naselje tik pod stijenama kraškog ruba, u zavjetrini od bure. Na rubu ponorne stijene, iz daljine se može vidjeti obrambeni stup iz 16.stoljeća koji je  zaštitni znak sela.

Na seoskom trgu nekada je izvor vode ispod kamena tekao u korita, a danas je voda ukroćena i provedena u mjesni vodovod. Za oživljavanje bržanskih sela je značajno da su u Podpeči uspjeli obnoviti dvije kamene kuće iz 16.stoljeća – lašku i Prkičevu kuću – i obje su na popisu kulturne baštine.

Lijep pogled iz PodpGranice krša4eči širi se u dolinu prema mjestu Hrastovlje, gdje se nalazi još jedan od bisera slovenske kulturne baštine – nekadašnja logorska utvrda s crkvicom Sv.Trojice i znamenitim gotičkim freskama.

Ikonografska posebnost ove crkvice je Mrtvački ples – motiv, što je u 15.stoljeću preplavio Europu, no sačuvano je izuzetno malo primjeraka.

Osim u Hrastovlju, motiv Mrtvačkog plesa u blizini se nalazi još samo u Beramu u hrvatskoj Istri. Slikarski majstori obaju mrtvačkih plesova potječu iz istarske slikarske radionice u Kastvu. Tako je u tom motivu neizbježna smrt našla monumentalno uprizorenje.