Obitelj Pataki – umjetnici emajliranih pločica

 

 

Svojim osobitim pločicama želio bi ostaviti trag u svijetu mađarski primijenjeni umjetnik čiji radovi čuvaju dah prošlosti. Njegovim rekonstruiranim pločicama koje šire ugođaj srednjega vijeka, nedavno su se koristili pri obnovi crkve Svih Svetih u engleskom gradu Yorku. U Újszentivánu je njegov dom i zanatska radionica, a ostavštinu i znanje uklopili su u život obitelji.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

Snimatelj: Zsolt Szél

 

TILE3

 

“Dugo smo živjeli u Budimpešti i došli smo u životno razdoblje kada smo pomislili da bi bilo dobro ako bismo mogli više toga doživjeti, što i jest elementarni čovjekov nagon. Sanjali smo jednu kuću i sudbina je dala da se to ostvari”, tako svoju živtnu priču počinje MÁTYÁS PATAKI, dizajner i primijenjeni umjetnik.

Njegova partnerica u životu i poslu ESZTER PATAKI, nastavlja: “Skupili smo veoma mnogo starih stvari, naslijedili smo ih od svojih roditelja, djedova i baka i one su nekako našle svoje mjesto i ovdje. Sve što nam stiže, nekako nađe svoje mjesto.”

Bave se izradom emajliranih pločica kako bi nastavili tradiciju. Na taj način pokušavaju oblikovati i svoju okolinu.

 

TILE5

MÁTYÁS svoju živtnu i radnu filozofiju objašnjava na jednoj emajliranoj pločici: “Ovo je srednjovjekovna pločica koju mi je poslao dragi prijatelj, engleski ilustrator. Pod cijenu beskrajne borbe mislim da sam doista dobro postigao da su moji radovi po kvaliteti i dojmu približni originalima. Jako se trudim raditi u približno istoj duhovnosti kao što je u svoje vrijeme radio jedan majstor.”

Jednome krilu crkve Svih svetih u Yorku vraćaju izvorni oblik, oslikavaju i kipove, onako kako su nekada mogli izgledati. Priznaje kako mu je velika čast što njegove radove smatraju dostojnim da cijeli jedan dio iz srednjega vijeka rekonstruiraju njegovim pločicama.

 

 

TILE2

Inspirira ih sve što dopre do njihova srca. MÁTYÁS  kaže kako su prije nekoliko godina u Sloveniji, u jednom lijepom, malom vinorodnom kraju, našli staru, srušenu klijet: “Njezini ostaci su ove veoma lijepe, žive površine s patinom. Donio sam nekoliko komada i to me jako dirnulo. Ovaj ugođaj bih jako volio nekako ostvariti i u pločicama. Jako smo se trudili i u tome da ovo budu otisci jednog lijepog razdoblja. Često se događa da uzimamo otiske nekada u obiteljima izrađenih čipki. Ima i ovih lijepih starih staklenih otisaka, ali katkad se pojave i mali dijelovi, ulomci tekstova. Malčice smo zaustavili vrijeme, ali željeli bismo da s onim što smo sa zaustavljenim vremenom prenijeli u današnje doba ljudi osjete da dobivaju neku vrijednost drukčije vrste. Možda svatko primijeti ili osjeća u čemu je razlika kod odijela krojenog po mjeri ili cipele izrađene prema nozi. Željeli bismo postići da ljudi itekako znaju postaviti redoslijed i znaju što vrijedi.”