Slovenska knjiga o ronjenju sa skafanderom

 

Skafandri4a

 

Iako su prva ronjenja sa skafanderom obavljena još u tridesetim godinama 19.stoljeća, tehnologija i oprema za ronjenje te vrste do danas se nisu bitno promijenili, tvrdi strastveni sakupljač stare opreme za ronjenje. Prednosti ronjenja sa skafanderima na ovim su prostorima prepoznate krajem 19.stoljeća, tvrdi ŽARKO SAJIČ, autor knjige ˝Ronilački skafanderi u Sloveniji˝ (Potapljaški skafandri na Slovenskem), i ističe: ˝Tada su ljudi shvatili da je ta oprema vrlo upotrebljiva i u civilne svrhe i tada su sve obale, sva pristaništa što su se sagradila na Jadranu, bila opremljena tom opremom.˝

Među roniocima sa skafanderima uvijek je bilo puno Slovenaca. Bili su članovi posebne jedinice Austro-ugarske, jugoslavenske i talijanske kraljevske mornarice, gdje su se prije svega isticali svojom hrabrošću.

ŽARKO SAJIČ nastavlja: ˝Osim toga treba također uzeti u obzir da su Slovenci bili relativno dobro tehnički potkovani, odnosno obrazovani, što je kumovalo činjenici da su se mnogi od njih odlučivali za tehnički zahtjevna zanimanja u mornarici, kuda zasigurno spada područje podmorničarstva i dakako, ronjenja.˝

Ronjenja sa skafanderima obavljala su se sve tamo negdje do osamdesetih godina prošlog stoljeća. A ključna su bila prije svega za dva velika poslijeratna projekta, zaključuje ŽARKO SAJIČ: ˝To je bila gradnja Luke Kopar i uklanjanje olupina Broda Rex, što je ono doba bio najveći rudnik željeza u Jugoslaviji.˝

Sajič u knjizi opisuje bezbroj zanimljivih priča i anegdota. A posebno poglavlje posvetio je i mnogima koji su ostavili život u vodenim dubinama. Ronjenje sa skafanderima je, naime, bilo i izuzetno opasno.