Lisice prelaze na gradski život u Zürichu

 

U gradskim je naseljima sve više divljih životinja, bježe sa svojih teritorija i osvajaju gradske parkove i kuće. Biolozi su utvrdili da gradske lisice imaju drugačija obilježja od šumskih, riječ je od dvjema različitim kolonijama. Mnoge su ciriške lisice iskopale brlog uza zidove i u podrumima. Lukave lisice znaju iskoristiti suživot s ljudima i prehranjuju se onim što čovjek odbacuje. Stanovnici su se naučili na suživot s lisicama, a dvoje ciriških biologa upoznat će nas s tim novim sugrađanima.

 

Autor: Davide Conconi

Snimatelj: Claudio Rizzotti

 

 Lisica4

 

Priča počinje ispred jedne, naizgled obične rupeu zemlji. Ali biolog FABIO BONTADINA zna bolje: “Vidimo niz otvora koji nas vode u brlog. Tipična lisičja nastamba, jer ta životinja ostavlja mnogo otvora kako bi u svako doba mogla mirno izaći. Očito je ovo stvorila ove godine.

Vidimo… Ovdje su kopale ispod zgrade, ali ovdje im je glavni brlog, iza ovog dijela zida… Očito je u uporabi jer su tragovi svježi. Upravo se sada služe ovim prolazima. Lisice se služe i ovim mačjim prolazom kako bi mogle doći do škole koja je iznad…”

Cirih se smatra jednim od deset najugodnijih gradova na svijetu. Grad  je primjeren čovjeku, ali vrhunska infrastruktura, velike zelene površine i izobilje hrane privlače mnoge lisice koje se od 1980. sve više naseljavaju u gradu.

Lisica3

FABIO BONTADINA vodi nas u četvrt Triemli: “Ovdje su se pojavile prve lisice. Isprva bi slučajno dolutale, u grad bi došle tek povremeno, a onda su se počele sve više približavati zgradama i ljudima. Lisice su iskoristile obilne ostatke hrane ovoga grada.

Opažamo da je sve jača reproduktivna moć ovih gradskih lisica u usporedbi s njihovim šumskim kolegicama. Građani sve češće vide lisice, a one su sve hrabrije, manje su plašljive od svojih šumskih kolegica koje samo jedan put godišnje stignu u grad.”

Franciska je suradnica istraživačkog projekta SVILD koji od 1995. temeljito proučava ciriške lisice. Ona nas vodi dalje u potrazi za lisičjim tragovima. Čini se lako: “U ovom sportskom centru lisice nalaze obilne ostatke hrane posjetitelja… Pa su čak odlučile osnovati obitelj.”

 

Biologinja SANDRA GLOOR izvodi račun: “Cirih danas ima 1.200 lisica. Grad ima površinu od 92 četvorna kilometra… Dakle, više od 10 lisica živi na četvornom kilometru. Gustoća kudikamo nadilazi onu u šumskim područjima.”

Lisica1

Zapazili smo nevjerojatne ciriške zgode, lisice se sprdaju s urbanističkim zakonima pa grade nove nastambe gdje god stignu. Tako kadkada nastaju ozbiljni problemi suživota, a poslovična ciriška snošljivost u teškoj je kušnji u odnosu na lisice.

SANDRA GLOOR zna sve tajne lisičje ćudi: “Lisice su divlje životinje pa ih moramo kao takve poštovati. Ne smijemo hraniti lisice, ne smijemo ih pokušavati pripitomljavati jer bi mogle postati nasilne. Doista ih ljudi ne moraju hraniti jer svugdje u gradu ima dosta hrane. I usred gradske vrebe moramo im zajamčiti njihov mir i osigurati njihov status divljih životinja.”

To su jednostavno nova pravila ponašanja, koja uvjetuju novi uvjeti života i suživota vrsta u prirodi koju sve više osvaja urbani krajobraz.