Skonište za životinje lutalice

 

 Zaklada za zaštitu životinja Tappancs  utemeljena je prije deset godina sa ciljem da bi stvarajući prijelazni dom pružila utočište  životinjama lutalicama koje žive Szegedu i njegovoj okolici. Zahvaljujući donatorima nakon četiri mjeseca su otvorili i sklonište za njih. U njegovom radu su od početaka lavlji dio posla primili na sebe volonteri.

 

Autorica: Zsuzsa Sári

snimatelj: Istvám Pálinkás

 

Animals5

 

“Psića mogu staviti samo na listu čekanja, jer ad hoc nikada nemamo mjesta. Prinuđeni smo raditi s trostruko popunjenim kapacitetom. U jednom oglasu sam vidjela poziv iz Tappancsa kojim su tražili volontere i pomislila sam Zašto ne? Vremena bih imala i voljela bih biti u skupini”, prisjeća se ÉVA CSAMANGÓ članica kuratorija Zaklade za zaštitu životinja Tappancs.

GYÖRGYI CZIROK je dragovoljna kozmetičarka za pse. Ona kaže: “Ja bih najradije sve njih povela kući, ali to je nemoguće. Prije dvije godine sam odlučila da ću doći ovamo i pokušat ću pomoći ovdašnjim psima. To me je u prvo vrijeme psihički jako potreslo. Došavši kući znalo se dogoditi da me obuzme plač. Ime mu je Bibi, vlasnik ga je izbacio na ulicu. U sklonište je dospio u srpnju. Njegov vlasnik se poslije javio, odveo ga je kući, a sad ponovno izbacio. Ako znamo da će netko doći po psa onda mu počešljamo dlake, očistimo uši, okupamo ga i tako ga predajemo udomitelju. Ima i drugih volontera koji dolaze ovamo u sklonište i znaju mi pomagati, osobito u češljanju.”

Animals4

Na jednoj društvenoj mreži već ih je više od deset tisuća podržalo Zakladu za zaštitu životinja Tappancs.

Svoju popularnost mogu zahvaliti tomu što ÉVA CSAMANGÓ redovito objavljuje događaje u skloništu. O tome govori: “Već godinama trebam sjesti nedjeljom popodne, bila kiša ili sunce, i prođe i tri-četiri sata dok zaokružim blog događanja u skloništu. Baš jučer, dok sam pisala blog, oplakala sam našeg psa Ramba koji je šest godina živio u skloništu i nikome nije bio potreban. Mali starac je kod nas prešao na dugi svijet. Evo, i naš Rambo je bio ovako popunjen, jednostavno ga se nije moglo smršaviti. Ja sam oduvijek imala psa. Sada već godinama imam pse iz Tappancsa jer sam se od prethodnih morala oprostiti.”

 

Animals1

Nije to nikakva igra, tvrdi GYÖRGYI CZIROK: “I kod kuće imam jednog psa, posvojenog. I to zahtijeva odgovornost, svaki dan ga treba pokrenuti, voditi u šetnju, baviti se s njim.”

A ÉVA CSAMANGÓ dodaje: “Ja ne bih nedjeljom prijepodne odlazila u poplavno područje Tisze, ali moji psi hoće ići, dakle, mora se. Štoviše, hodam s dvije velike vreće i skupljam plastične boce i odnosim ih na sabirno mjesto. Inače bih samo sjedila kod kuće. Eto tako.”

Volonteri su ljudi koji u svoje slobodno vrijeme rade bez protuusluge, čuvaju naš okoliš, poboljšavaju naš život. Njihova požrtvovnost je neprocjenjiva vrijednost za zajednicu.