Hidroenergija i zaštita prirode

 

Nedugo nakon radioaktivne  katastrofe reaktora u Fukušimi u Japanu u ožujku  2011, njemačka je vlada odlučila zamijeniti atomsku energiju. Zamjena su obnovljivi izvori  energije – vjetar, sunce, vodena energija, Zemljina toplina i biomasa. Najučinkovitija je hidroenergija, osobito u Bavarskoj gdje ima udio od 15%. Vlada ga želi povisiti na 17%, ali ne po svaku cijenu. Važni su i ekološki aspekti. Sada je na Lechu, južno od Augsburga izbio  snažan sukob interesa između zaštitara prirode i graditelja hidrocentrala. Rijeka Lech i njezini kanali bili su oduvijek važni za obrt i trgovinu Augsburga, te za tekstilnu i papirsku industriju.

 

Autorica: Cornelia Küßner

Snimatelj: Rupert Heilgemeir

 

Lech3Lech je bio zanosna divlja rijeka. Stvorila je veličanstvene krajolike od izvora u Vorarlbergu do ušća u Dunav. Često je plavila, kao ovdje kod Augsburga, pa su već u ranom srednjem vijeku pokušavali zaštititi od plimnog vala mnoge gradove uz nju. Kasnije je bilo pokušaja vodenu riječnu masu skrenuti u kanale i regulirati.

Nakon 1900. vodenu je snagu moguće pretvarati u električnu energiju. Sagrađene su ustave. Sad ovdje izrasta nova centrala. Hidroenergija je donosila i donosi veliku zaradu. Iskoristivost je gotovo 90%, kudikamo ispred obnovljive energije koju primjerice daju vjetar i sunce.

Kako bi kućanstva i industrija imali dovoljno struje, na Lechu nakon Drugoga svjetskoga rata grade niz hidrocentrala. Uglavnom iz ekonomskih interesa. Sad mnogi u Augsburgu žele natrag svoj lijepi Lech. Već su zbog  umjetnih jezera izgubljeni mnogi životni prostori za biljne i životinjske vrste. Obale su utvrđene, pa danas rijeka na mnogim mjestima podsjeća na kanal.

EBERHARD PFEUFFER iz Udruge za zaštitu prirode broji: “Samo između  Füssena i Augsburga ima dvadeset ustava. Mogli bismo reći da je bavarski Lech danas pretežno područje hidroelektrana, više nije divlja rijeka.”

 

Lech2

Kao da to nije dovoljno. Strujni div, poduzeće “Eon”, sad kani izgraditi novu hidrocentralu usred zaštićenog područja “Augsburger Stadtwald”. Odluka još nije pala. Žestoko se buni grad Augsburg i ekolozi. Bore se za revitalizaciju rijeke.

Zaštitar prirode PFEUFFER kaže: “U načelu  nismo protiv vodene energije. Ali ovdje u zaštićenom parku prirode smo protiv. Zaštićeni parkovi prirode služe prirodi, zato ne smijemo u njih dirati, a najmanje zato da neki koncern povećava svoju zaradu.”

Predstavnik “Eona” CHRISTIAN ORCHLER pak pokušava objasniti razloge za hidrocentralu: “Mi želimo zarađivati na hidroenergiji, to je prirodno i opravdano za svako gospodarsko poduzeće. Nismo slijedili stare planove o izgradnji devetipolmetarskog zida. Imali smo kompromisno rješenje pa smo ga predložili – rješenje  koje naravno, vodi računa  o ekonomiji,  ali, u to smo čvrsto uvjereni, ima i ekološku komponentu, koja sve usklađuje.”

Prošlost je pokazala da hidroenergija ostavlja posljedice na eko sistem. U Lech je bačeno trideset tisuća tona šljunka, u vrijednosti od dvije stotine  tisuća eura. U samom riječnom koritu nedostaje šljunka, jer se on taloži  u  ustave… Stoga nestaju više mrijestilišta za ribe. Kad rijeka više ne donosi šljunak, protok je brži, ali se sve više produbljuje riječno korito.

Lech4

 

Neobičan je to sukob između obnovljive energije i neponovljive prirodne ljepote  riječnih šuma i dolina. Ponovo ekolog EBERHARD PFEUFFER: “Zaštićeno je područje Stadtwald Augsburg  važno za Europu. Ovdje je izuzetna raznolikost vrsta. Raznolikost izravno ovisi o ovoj rijeci, koja je tako bliska s prirodom.”

 Posljednji ostaci divlje riječne vegetacije u dolini Lecha, u zaštićenim su nišama: preživjeli  rijetki leptiri, biljke i životinje… I njima prijete nove brane.

Energetska je prekretnica na ispitu. Pitanje je hoće li ili neće biti hidrocentrala u zaštićenim područjima prirode? Ali također: otkud čista struja za kućanstva i industriju?