Bajtarji na Velikoj Planini

 

Prije nego što u planinama zavlada zima, pastiri s pašnjaka otjeraju stoku u dolinu, a planine postaju opustjele. Na njima zavlada mrtvilo, a zimski mir remete tek povremeni posjetitelji. Na Velikoj planini,  koja se ponosi vrlo slikovitim pastirskim brvnarama na visokogorskom proplanku u Kamniško-Savinjskim Alpama je drugačije. Tamo je živahno i u zimsko doba, jer tada na planini  »gospodare« bajtari, ljubitelji planine, koji su razvili čak svoju bajtarsku kulturu.

 

Autor: Miro Štebe                                                                                                                                          Snimatelj: Uroš Hočevar       

 

 

Bajtarji2

 

Velika planina je najveća planina u Sloveniji. Za nju su karakteristične posebno građene pastirske brvnare, što svojim izgledom oduševljavaju posjetitelje. Planina u svako doba pokazuje drugačiji izgled, pa ne iznenađuje da je već privukla ljubitelje prirode i jednostavnog života. Rajko Gregorc je bio prvi, koji 1930.godine unajmio pastirsku kuću na Velikoj planini i u njoj proživio zimu. Ubrzo su ga počeli imitirati i drugi ljubitelji te planine i već tijekom sljedećih godina osnovali su svoju brvnarsku zajednicu – bajtarsko županstvo. Sada je pravilo da kada planinu napuste pastiri, na njoj zagospodare bajtari.

Bajtarica HELENA PLAHUTA kaže »Svi koji zimi borave na planini, vole druženje. Mi smo društvo veselo. Što nas je više, to smo sretniji. Kroz tjedan smo svi na svojim radnim mjestima u dolini, a vikendom smo na planini. Volimo ići od kuće do kuće, kako bismo se veselili. Imamo svoje priredbe, a sudjelujemo i u drugim priredbama na planini.«

Bajtarji3

KAROL KUTNAR je također bajtar. On govori: »Ovdje na planini se puno puta susrećemo. Obično je to vikendom. Sa sobom donesem harmoniku, kako bi nam bilo ugodnije. Netko drugi donese još neki drugi instrument, i druženje traje i do kasno u noć ili čak cijelu noć.”       

Bajtari su na planini razvili svoju kulturu. Pastirske su brvnare većinom preuredili na način da su i zimi ugodne za boravak. Budući da su zimske večeri duge, u njima svatko na svoj način provodi vrijeme – no najradije u društvu sa ostalima. Tijekom svoje vladavine na planini pripremaju najrazličitije društvene priredbe, od bajtarskih krstitki, kuhanja bajtarskog gulaša, fašničkog skijanja, pastirskih igara, do kolendanja i različitih izleta. Posebno mjesto među priredbama ima bajtarsko krštenje, kojim krste nove članove svoje družine.

 

Bajtarji4

Ponovno HELENA PLAHUTA: »Krštenje je poseban obred. Imamo predsjedništvo općine  bajtara. U njemu je i župnik, tu su ministranti, a i čuvar  – policajac. Kažemo da imamo svoj bajtarski »župni ured«. Za krštenje se taj bajtarski župni ured (farovž) okupi i obavi ceremoniju.«

 Članovi koji se  krste, moraju dokazati da su vrijedni primanja u bajtarske redove, a najvažnije je da se znaju zabavljati. Budući da su začetnici  bajtarstva i začetnici sportskog skijanja u Sloveniji, među bajtarima je skijanje još uvijek vrlo cijenjena vještina, a potiču i skijanje po starom i sudjeluju u natjecanjima skijaša – veterana na Velikoj planini.