Sporni spomenik postaje muzej

 

Vrijeme liječi sve rane, kažu… Ali kada zacjeljuju duboke povijesne rane? To nam pitanje nameće takozvani Spomenik pobjede koji su postavili fašisti na počasnome mjestu u gradu Bolzanu. Spomenik je to pobjedi Italije u Prvom svjetskom ratu, ali vrlo bolan njemačkoj manjini, jer je današnji Južni Tirol tada pripojen Italiji, a od 1922.  su ga tlačili fašisti. Kako je danas, nakon gotovo sto godina?

 

Autor: Markus Perwanger

Snimatej: Agostino Fuscaldo

 

siegsdenkmal dokuzentrum3

Jedan grad, jedna povijest… A različita sudbina posljednjih desetljeća. Fašistički spomenik ratnoj pobjedi bio je i ostao politički kamen smutnje, iako je danas stanje znatno ublaženo.

To je mnogim Južnim Tirolcima provokacija, smatraju da je to kameni spomenički fašizam. Naprotiv, većini je Talijana to spomenik koji ulijeva samopouzdanje, unatoč jasnoj fašističkoj simbolici.

Povjesničar i ravnatelj Gradskoga arhiva u Bozenu HANNES OBERMAIR može o tome govoriti bez gorčine ili oduševljenja: “Oporba, otpor, očituje se tek nakon rata. Spomenik je tek nakon oslobođenja 1945. postao i potom dugo ostao sporan.“

Prošla su desetljeća dok država, pokrajina i grad nisu našli zajednički put. Tada su se suglasili da u spomeniku otvore Dokumentacijski centar, pod geslom “jedan spomenik, jedan grad, dvije diktature.“ Stoga se u njemu objašnjava razdoblje od 1918.  do 1945. U biti je riječ o talijanskome fašizmu, ali i o nacionalsocijalističkoj okupaciji nakon Drugoga svjetskog rata.

siegsdenkmal dokuzentrum PRESS

Izložba se bavi pitanjem kako se može protumačiti ta mučna baština dviju diktatura. A to vrijedi za obje strane, njemačku i talijansku, govori SABRINA MICHIELLI iz centra Siegesdenkmal Bozen: “Posjet oduzima spomeniku njegove  ideologijske natruhe.

Izložba se distancira od tadašnjeg duha vremena i tih događaja. Naglasak je na važnosti povijesnoumjetničkih i arhitektonskih djela. Nakon posjeta našoj izložbi, posve je svejedno je li tko Talijan ili Nijemac.“

Diktator Benito Mussolini htio je posvetiti spomenik Cesareu  Battistiju koji je 1915. dezertirao i borio se na talijanskoj strani, iako je bioAustrijanac i tirolski zastupnik. Zarobljen, kao i dva zemljaka – Damiano Chiesa i Fabio Filzi – te ubijen zbog veleizdaje.

HANNES OBERMAIR kaže: “To je mjesto sjećanja i povijesti, mjesto europskih dimenzija. Izložba progovara o smislu diktature, o talijanskom fašizmu i nacionalsocijalismu. Regija Südtirol i grad Bozen preživjeli su obje diktature. A to je jedna od sivih zona povijesti, jer nije uvijek jasno tko je žrtva, a tko krivac. To spaja ovo mjesto s mnogim drugim mjestima Europe u ovo doba ekstrema.“

siegsdenkmal dokuzentrum4

Spomenik je podignut između 1926. i 1928. Slavni se arhitekt Marcello Piacentini odlučio za slavoluk prema rimskome predlošku. Stupovi su osmišljeni kao fašistički liktori. U radu surađuju slavni umjetnici, a kralj Vittorio Emmanuele III. dvaput posjećuje Bolzano.

Kako svjedoči HANNES OBERMAIR: “Fašizam se pokušao nametnuti. Konce je vukao slavni architekt Piacentini. Spomenik je zamišljen zvjezdasto, a zrake idu u sve nove gradske četvrti! Taj golemi projekt naglašava veličinu Italije.“

U svakom slučaju i unatoč naporima povjesničara, to je i danas izrazito teška tema. Pa je doista dobar pokušaj jedna nepristrasna izložba, koja donekle rasvjetljava jedno mračno doba.