Nova zvijezda na nebu svjetskih krimića

 

Ne biramo svoju obitelj. U njoj se rađamo i zauvijek joj pripadamo… U srednjem vijeku čak su neka zanimanja bila nasljedna, htio to netko  ili ne.  Primjerice, krvnik – on je izvršavao presude gradskoga vijeća. Neugodan posao, obavijen velom tajni. No upravo takve tajne potaknule su jednog Bavarca na istraživanje i napokon izmišljanje vlastitih priča.

 

Autorica : Astrid Uhr

Snimatelj: Raimund Lesk

 

3

Münchenac od malih je nogu znao da je izravni potomak obitelji Kuisl, jedne od najpoznatijih krvničkih dinastija Bavarske. Proučavao je pretke i otkrio  neke tajne – pa napisao srednjevjekovni krimić.

Njegove su knjige o krvniku iz Schongaua Jakobu Kuislu i njegovoj kćeri Magdaleni postale svjetski poznate, a prevedene su na više od dvadeset jezika.

Upravo tijekom priprema za sljedeći roman 2012., dobio je poziv iz New Yorka na čitalačku turneju u organizaciji jedne od najvećih svjetskih internetskih knjižara Amazon. Tako je postao prvi njemački pisac koji je zgrnuo milijune – knjigamau vlastitoj nakladi. Inače novinar, OLIVER POETZSCH nije očekivao taj planetarni uspjeh svojih povijesnih krimića. Kaže: “Da mi je prije deset godina tko rekao da ću napisati svjetski bestseller – odbrusio bih mu da nije normalan. Ali istina je. Moje su knjige u  SAD-u prodane u više od dva milijuna primjeraka.

Držim da je krimić upravo u ondje tako uspio zato što Amerikance jako zanima podrijetlo, privlači ih vlastita obiteljske priča, a moji su romani obiteljske priče. Riječ je o mojim precima, mjesnim sucima.“

No rijetko je nečiji predak upravo krvnik! U romanu je to predstavnik obitelji Kuisl, koja u mjestu Schongau živi više od tri stoljeća, kao najveća krvnička dinastija Bavarske. Ta je dinastija dala čak  14 krvnika. Posljednje je smaknuće bilo potkraj 18. stoljeća.

1

Radnja Oliverova novog romana smještena je u Oberammergau, mjesto je slavno po pasionskoj baštini nakon epidemije kuge 1633.

Ovaj pisac smatra da povijesna podloga mora biti vjerna. Stoga OLIVER POETZSCH kaže: “Teško je napisati povijesni krimić, jer sad nije ništa kako je prije bilo, kako je onda bilo, pa moram sve istražiti, to davno doba… Moram otkriti kako je nekoć bilo, istraživati arhive, pitati ljude, otkriti gostionice… Recimo, provjeriti je li neka crkva bila upravo takva. A gdje je bilo staro groblje?

Oliver inače u realnom životu ne može vidjeti krv – ali živi za svoje krimiće. Taj 45-godišnjak kao da ima svoj  paralelni svijet. Jer zna da je puk oduvijek volio smaknuća, osobito vještica i krivovjeraca.