Gdje su bili mlinovi, rastu orhideje

 

 

Dragonja je jedina slovenska rijeka koja je sačuvala prirodni izgled i koja se na teritoriju Slovenije izlijeva u Jadransko more. Korito ove rijeke i njezinih pritoka značajna je prirodna baština.

 

Dragonja4a

 

Vode Dragonje i pritoka razotkrivaju slojeve sedimenata fliša, a tu i tamo nam otkrivaju i okamenjene tragove životinja, koje su puzile po dubokom dnu mora prije četrdesetak milijuna godina.

Na zavojima rijeke, gdje je silina vode najsnažnija, razotkriveni su brojni različiti slojevi fliša. Deblji i tanji, više i manje otporni. Tvrđi, no lijepo lomljivi vapnenasti pješčenjak nekada je bio najznačajniji građevinski materijal istarskog čovjeka.

Uz Dragonju nekada su mljeli brojni mlinovi. Iz sela visoko nad dolinom seljaci su donosili žitarice, kada je u koritu bilo dovoljno vode. Tada su uz rijeku živjele cijele obitelji mlinara.

Do drugog svjetskog rata Istra je bila gusto naseljena. Obrađivale su se rodne terase uz rijeku i na njenim padinama. Vlažna flišna zemlja bila je obrađena, izvori ozidani, sagrađena crpilišta za vodu. Sazidani su kilometri ograda, potpornih zidova, putova i stepenica. Tako su se štitili od klizišta, slijeganja tla, stvarali su nasade – jer su tada brojne padine bile gole, neobrasle. Kada su se ljudi raselili i nisu više vodili brigu o poljima, na ledini je narasla šuma i zaustavila eroziju.

Dragonja8a
Kultivirani krajolik je postao divljina.

Na tim terasama nekada je žuborio istarski govor. Sada tu rastu orhideje: rijetka muhina kokica i poštovanja vrijedan grimizni kaćun.

Toploljubni kaćun – bijela naglavica, na suhom se travnjaku druži s bijelim vimenjakom. Ova orhideja noću snažno miriše i privlači noćne leptire, da iz ostruge skupljaju medovinu.

Tu raste i majmunski kaćun, jedna od rjeđih orhideja.

Na obližnji Kras podsjećaju obični kaćuni i ˝bumbaroliko mačje uho˝ (ophrys holosericea). A na more sredozemni trozubi kaćun, dok uz sami slap raste purpurni kaćun.