Biljne i životinjske vrste

 

Za ljetnih vrućina korito gotovo potpuno presuši. Suhi travnjaci u dolini zarastaju. Voda ustrajno ostaje samo u dubokim dijelovima korita na nepropusnim stijenama, pružajući utočište vodenom življu. Biljke i životinje su se prilagodile takvim ekstremnim uvjetima.

 

Dragonja6a

 

Ženke običnog daždevnjaka u proljeće dolaze u duboke virove odložiti ličinke. Više od pola godine razvijale su se u tijelu ženke. Do jeseni, kada će se preobraziti u odrasle životinje, u vodi će disati pomoću perastih škrga. Ponekad ličinke i prezime. Tada posebno narastu. Podmladak je brojan, samo jedna ženka odloži više desetaka ličinki. Daždevnjaci su važni vodozemci, koji mogu živjeti i više od dvadeset godina.

Jadranska kozonoška visokog rasta jedna je od biljnih dragocjenosti, koja raste u njihovim sjenovitim dijelovima. Također i zbog nje je sliv Dragonje odabran kao zaštićeno područje Nature 2000. Obična kozokrvina i ruj rastu u vlažnom riječnom lugu, gdje nekadašnji rad čovjeka polako prerasta grmlje.

Još prije nekoliko desetljeća na utvrđenim je terasama raslo povrće i vinova loza. Umjesto njih sada bujaju travnjaci, puni različitog bilja. Više ih ne gnoje, pa su obrasli golubljom udovičicom i kićicom. U gornjem dijelu doline sve je manje tragova ljudskog rada, dok se u donjoj dolini Dragonje nalaze lijepo obrađena polja.

Usred obrađene donje doline Dragonje iz nje raste stjenovito brdo Stena. Kao da je izliveno iz jednog komada vapnenca, a preoblikovala ga je rijeka na svom toku, podlokavajući stijenu.

Dragonja1a

Kameno brdo je toplije od vlažne flišne doline, stoga na njemu raste dovoljno biljaka za cijeli botanički vrt sredozemnog bilja.

Već iz daleka se može vidjeti karakterističnu črniku – vazda zeleni hrast. Primorska kleka je karakterističan zastupnik sredozemnog bilja.

Brdo je obraslo toploljubnim sastavom hrasta medunca, cvjetnog jasena, krškog bijelog graba, ruja, kostele. Jedino tu i na obližnjem Svetom Stefanu još raste vrtna šumarica, koja je već prije proglašena izumrlom.

Ovo botaničko utočište prije četiri desetljeća otkrio je pokojni profesor Tone Wraber. Na njemu je prepoznao više od 250 različitih vrsta biljaka. Cvatu u podnožju i na travnatim proplancima gornjeg ruba stijene, od proljeća do ljeta, kada se otvore i cvjetovi zaštićene trave kovilja.