Bavarski postolar u borbi protiv monopolista

Rat jednoga proizvođača obuće iz maloga pograničnoga mjesta Waldviertel u Donjoj Austriji protiv bankarskoga-monopola odnedavna izaziva veliku pozornost. Kad mu je banka „neopravdano skresala kredit“, od bijesa je smislio kako će neovisno od banaka financirati svoju firmu. Pitao je rodbinu, znance i stranke svoje firme bi li uložili u razvoj firme. Ponudio im je 4 % kamata i redovito ih isplaćivao. Firma je cvala, ali je Financijski nadzorni odbor zabranio njegov financijski model  „jer se on na taj način obrtimice bavi bankovnim poslovima, za što nema potrebnu dozvolu“.

 

Autor: Günther Ziesel

Snimatelj: Eric Leopold

 

postolar1

Poduzetnik Heini Staudinger stoji pred Parlamentom u Beču. Zauzima se za pravo građana, a ne pravo banaka. Slučaj Staudinger prerastao je u državnu aferu i došao na austrijski Ustavni sud. Počelo je prije više od deset godina. Staudinger je u Donjoj Austriji bio suvlasnik male firme „Obuća Waldviertl“. Godine. 1999. mu je banka “prepolovila kredit“ unatoč uspješnosti tvornice – i odlučio se osamostaliti od banke! Već  je 2003. bio bez dugova:

HEINRICH (Heini) STAUDINGER sam objašnjava svoj slučaj Staudinger:  „Pitao sam rodbinu i znance bi li dio svoje ušteđevine uložili u moju firmu? Plaćam im iste kamate kao banci. Tako je krenulo 2003. Tim sam novcem iz ušteđevina svojih prijatelja – bez ograničenja razvijao firmu sve do 2008., kad su propali Lehmann Brothers. Strašno se poljuljalo povjerenje u globalno gospodarstvo, a naša je firma i sad u usponu, jer mi smo nositelji gospodarstva u regiji.“

Obuća Waldviertl proširila se i na proizvodnju madraca, stalno je jačao interes privatnih zajmodavaca.  A 2012. je austrijski Financijski nadzorni odbor (FMA) tužio Staudingera da se bavi bankarstvom, a nema za to potrebnu dozvolu. Time krši i austrijsko pravo i smjernice EU. STAUDINGER se uopće ne osjeća krivim: „Banka nam novac uzima da bi tim novcem – stvarala novac, a nas ne zanima novac, nas zanima razvoj firme. Nama je  novac tek sredstvo za cilj. Cilj je razvoj firme, proizvodnja obuće, proizvodnja madraca! Cilj je stvoriti radna mjesta u Waldviertelu. U tome smo uspjeli. Zato kažem, mi nismo kao banka. Imamo posve drukčiji identitet.“

postolar3

Broj radnih mjesta skočio je od 50 na 140, važan je to doprinos razvoju gospodarstva u pograničnome Waldviertelu. Firma je dala i snažan impuls za energetski pomak – ima fotovoltaike i proizvodi dvaput više struje nego što treba tvornici. Staudingerov financijski model jača gospodarstvo u regiji, a privatni ulagači smatraju da je kod njega njihov novac – i bez državnih jamstava – izvrsno uložen:

„Tisuće, ne, stotine tisuća ljudi više nemaju povjerenja u banke pa im ne žele povjeriti novac. Na listi čekanja nam je 2 800 ljudi koji upravo  nama žele povjeriti svoj novac. Ne traže optimalni prinos. Žele uložiti u nešto mudro, a ne u financijske-akrobacije banaka“, tvrdi STAUDINGER.

Cilj je ovoga proizvođača obuće iz Waldviertela – toliko izmijeniti pravnu regulativu da se njegov financijski model legalizira! Ustavni se sud proglasio nenadležnim u slučaju Staudinger. Staudingerova žalba na zahtjev Financijskog nadzornog odbora da vrati sve privatne kredite, sad je na Ustavnome sudu, a do te će se odluke načekati!

postolar4

Napokon, STAUDINGER zaključuje: „Znamo, sada su sve parlamentarne stranke doista zapele da promijene zakon. Smatram da je to hitna nužnost. Nema razloga ustrajati na tom da banke drže monopol uzimanja novca od punoljetnih građana. Punoljetni građani mogu novac dati ili ne dati. Odluka je na njima, nije to državna odluka ni odluka Financijskog nadzornog odbora  (FMA-a).“

Neizbježno je pitanje kani li otići u politiku, na što odgovarra: „Držim da sam već političar i vjerujem da mi je djelokrug veći kad ne djelujem samo unutar jedne stranke, nego pokrećem sve stranke.“

Najesen Austrija opet bira Parlament. Na politici je odluka hoće li biti uspješna borba Heinija Staudingera  protiv bankarskih-monopola.