Zagrebački Muzej torture turistička atrakcija i upozorenje

 

Giljotina, sjekira, španjolska čizma i čelična djevica. Sprave za mučenje koje su stoljećima utjerivale ljudima strah u kosti danas su eksponati prvog hrvatskog i jednog od rijetkih europskih muzeja torture. Zagrebački Tortureum posjetiteljima nudi  pogled na jedinstvenu zbirku naprava za mučenje i egzekuciju od antičkih vremena do danas, zorno prikazujući sliku nasilja kroz povijest. Nasilja koje nastaje iz straha od drukčijeg i nepoznatog.

 

Autor: Mario Beganović

Snimatelj: Damjan Petrović

 

Muzej torture10

Godina je 1573. Ispred južnog portala crkve Svetog Marka na zagrebačkom Gornjem gradu vođa seljačke bune protiv plemićke vojske Matija Gubec broji zadnje trenutke prije strašne smrti.

443 godine kasnije  povijest se ponavlja.  No, u stolcu nije Matija već RENATA SANTO, kustosica Muzeja torture-Tortureum: ˝Sjedim na stolcu Matije Gupca koji je, prema legendi , nakon poraza u Donjoj Stubici 1573. godine odveden na Markov trg i tame mučen užarenom krunom. Primjerak takve krune nalazi se i u Muzeju torture. Osim krunom, mučen je i  užarenim kliještima, nakon čega je raščetvoren na samome trgu.˝

Kustosica RENATA SANTO po struci je etnologinja i na povijest mučenja gleda kao na dio opće povijesti u punini njezine krvave neslavnosti: ˝Muzej ima suvremeni pristup. Uz ulaznice posjetitelji dobivaju multimedijske vodiče na kojima se nalaze svi sadržaji vezani uz eksponate: tekst o predmetima kao i fotogalerija. Tu je i audio-vodič koji čita tekst.˝

Titulu najkrvavijeg povijesnog perioda  s pravom nosi Srednji vijek. Crkvena inkvizicija i vlastelinske vlasti brojnih europskih država nisu birali sredstva da od optuženika tokom kaznenog postupka istjeraju  ili istinu po volji mučitelja ili život iz tijela nesretnika koji bi se našao na nekoj od sprava za mučenje. Ondašnja dželatska pomagala danas su nijema upozorenja da granica ljudske izopaćene okrutnosti ne postoji.

 

Muzej torture3a

Jednu od njih opisuje RENATA SANTO, kustosica Muzeja: ˝Jedna od najokrutnijih sprava koja se koristila za ubijanje je Iron Maiden. Riječ je o spravi koja je ispunjena metalnim šiljcima koji su bili raspoređeni tako da ne ubijaju žrtvu odmah, već da žrtva umre nakon nekoliko dana patnje. Za ovu spravu nikad nije potvrđeno da je stvarno postojala, za razliku od nekih drugih sprava, primjerice kolca za nabijanje, koji je korišten još 2000 godina prije Krista i zabilježen je u Hamurabijevom zakoniku.˝

Atrakcija muzeja je tamnica. U minijaturnoj i hladnoj ćeliji posjetitelj u polutami, obasjan svijećom, može razmisliti o svojoj zloj sudbini.  Kad izađe, dočeka ga krvnik u srednjevjekovnoj halji koji izaziva strah već pri samom pogledu na njega.

S njime su se  tokom Srednjeg vijeka i u Hrvatskoj često susretali, osobito žene optužene da su vještice ili coprnice. Koliko je to bilo strašno opisuje kustosica RENATA SANTO: ˝Nije bilo bitno  da osoba samo prizna da je vještica, nego je prilikom samog ispitivanja morala optužiti druge žene da su bile suučesnice.˝

 

Muzej torture4a

Nije neka utjeha, ali u zagrebačkom Muzeju torture izložene su i naprave koje su imale više pedagošku, a manje fatalnu funkciju.

Najblažom kaznom završava se muzeološka povijest mučenja. No, izlaskom iz muzeja ne završava se i doba torture. Ona je i dalje tu, oko nas, na mjestima na kojima čovjek prestaje biti čovjek i postaje mučitelj i žrtva.

Svrha muzeja, kažu osnivači, i jest osvijestiti vidljivu torturu, od nasilja u školama, vlastitim domovima ili radnim mjestima, s konačnim ciljem da tortura jednog dana postane tek dio povijesti nekog muzeja.