Uši Istre – kameni lukovi Sočerge

 

Slovenija je zemlja matičnog Krasa – krša, koji je dao svoje ime sličnim pojavama u vapnenastim područjima diljem svijeta. Voda i vapnenac stvaraju zanimljive pojave koje od davnina privlače pozornost. Zanimljiv je i Kraški rob – područje na jugozapadu Slovenije, gdje  kraška visoravan sa strmim kamenim rubom prelazi u ugodan fliški krajolik slovenske Istre. Proteže se na približno 20 kilometara dugom pojasu od  slovensko-talijanske granice do granice s Hrvatskom. Pravi biser su zasigurno njegovi najjužniji obronci, gdje se iznad Sočerge uzdižu stijene sa slikovitim napetim prirodnim lukovima, što ne zaostaju za puno poznatijim Kamenim valom u zapadnoj Australiji.  Domaće ih stanovništvo naziva »Ušima Istre«.

 

Autor: Miro Štebe

Snimatelj: Milan Crnkovič

 


sočerga4 

Kraški rob je prirodna granica između unutrašnjosti i obalnog svijeta. S njega prvi puta možemo ugledati more i osjetiti opojni dah Sredozemlja.

Davni tragovi proteklih naraštaja svjedoče o ovdašnjoj nazočnosti ljudi sve od pradavnina, a ostaci nekadašnjih obrambenih tornjeva i tvrđava o njegovom strateškom značaju za naše pretke.

Unatoč tome stijene Velikog Badina nad Sočergom s veličanstvenim kamenim lukovimai drugim zanimljivostima gotovo su neprimijećene i poznaju ih samo domaćini i rijetki ljubitelji prirodnih posebnosti.

DARKO TURK, vodič i poznavatelj Slovenske Istre kaže: “To je jedan od najljepših dijelova naše Istre, pa se ovdje rado zadržavamo i uživamo u prelijepom pogledu. Posebno na onom prirodnom mostu, koji je doista prirodan i izgleda kao da ga je netko isklesao.”

sočerga1

 

Prirodni most, s kojim se započinje ili završava stijena Velikog Badina, jedini je prirodni most u Slovenskoj Istri. Dug je šest metara, a ispod njegovog luka može stajati i najviši čovjek.

Posebna zanimljivost su veći ili manji prirodni kameni lukovi, nazivani  i ušima Istre, jer se u njima dobro čuje sve što se događa u dolini ispod njih. Prirodni lukovi ponegdje su prekriveni šarenom sigom, a drugdje su ukrašeni vapnenastim ukrasima, kakve nalazimo u kraškim špiljama, na primjer sa stalaktitima ili stalagnitima. U stijenama su svoje utočište našle i najrazličitije ptice i druge životinje.

DARKO TURK, dodaje kako se na ovome području gnijezdi puno ptica, pa ornitolozi ne preporučuju da se ljudi puno zadržavaju ovdje: ” Tu se može vidjeti dosta rupa u kojima se skrivaju odnosno gnijezde golubovi pećinari.”

Zbog miješanja kontinentalnih i mediteranskih utjecaja tamo je zanimljiv i vrlo bogat i biljni svijet, sa dosta autohtonih vrsta, od kojih su neke i zaštićene. Pod kamenim stijenama protežu se duge “vale” – dolinice posijane poljima i vinogradima.

sočerga3

 

BRANKO BRATOŽ, poznavatelj Slovenske Istre, ističe kamene crkvice i kraško-istrarska seoca: “To su sve vrlo lijepa seoca, smještena ispod ruba Krasa, gdje je granica između propusnih vapnenastih slojeva i fliša. Na toj granici obično izvire voda i sela su nastala posvuda gdje postoje snažni izvori.”

Kamene kuće su stisnute jedna uz drugu, kao da se žele zaštititi od vrućine i istarskih vjetrova, a majstori kamenoresci često su kamen – tamo najpraktičniji građevinski materijal – često ukrašavali na svoj način. U njega su uklesali svoju dušu. Neke od brojnih crkvica već su vrlo stare, a u njima su sačuvane prelijepe slike nejkadašnjih umjetnika. Do tih crkvica nekada su hodočastile procesije vjernika, kako bi za nešto zamolili Boga. Sada su zanimljive za sve koji odluče razotkrivati tajne Slovenske Istre i Krasa.