Dvorac Wolfsthurn – muzej lova i ribolova

 

Poviše snenog planinskoga sela Mareit-a kod Sterzing-a, oduvijek je u znaku lova. U njemu se smjestio Muzej lova i ribolova pokrajine Južni Tirol. Raskošne su dvorane ukrašene predivnim zidnim sagovima s prikazima divljih životinja i veselih lovaca.

 

Autor: Markus Perwanger

Snimatelj: Stefan Hofer

 

Muzejlova1

 

U šumi se krije – na pozadini raskošnih brdskih kulisa – dvorac  Wolfsthurn. Cvjetne  livade, vedro nebo – sjajno izabrano mjesto za otmjeni ladanjski odmor. Wolfsthurn je jedini barokni dvorac u pokrajini Južni Tirol, a već je gotovo 300 godina u vlasništvu iste obitelji – punih osam generacija. Sternbach je prezime vlasnika toga dvorca, što se vidi i po obiteljskom grbu u kojemu je zvijezda- Stern i potok-Bach. Obogatili su se rudarstvom, osobito bakrom iz rudnika Prettau-a u dolini Ahrntal.

ALEXANDRA UNTERSULZNER, ravnateljica Etnološkoga muzeja kaže: “U pokrajini Južni Tirol ima puno baroknih, to jest barokiziranih crkava. Ali… Osim Wolfsthurna nema drugih baroknih dvoraca. Tada su bogataške obitelji radije gradile raskošne palače u gradu. Bilo im je udobnije.Wolfsthurn je iznimka, jer je ovdje Franz Andre od Sternbacha mogao dati maha mašti. U Mareitu, daleko od grada,  mogao je graditi kako je htio, bez ikakvih ograničenja!“

Muzejlova2

 

U glavnome je krilu uglavnom sve sačuvano u originalu, zato što je ovaj dvorac bio nastanjen samo nekoliko mjeseci u godini, mahom ljeti.

Vlastelin Franz Andrä od Sternbacha bio je školovan, načitan, pravi svjetki putnik, vrlo čest gost na Bečkome dvoru. Gospodske su prostorije – dojmljiv ukras muzeja. Na zidovima su trofeji i raskošno oslikani sagovi. Posjetitelj snažno doživljava ovaj krajolik, lovce, divljač, puške i lovačke pse.

Alexandra Untersulzner, dodaje kako lov nije bio važan samo plemstvu i svećenstvu, nego i ostalom stanovništvu: ” Bez puka ne bi bili mogući veliki lovovi, sjetimo se samo lovnih goniča. Seljaci su se ljutili zbog toga što su im divlje svinje ili jeleni ostavljali štetu na poljima. A vlastela je redovito lovila.“

Gorske su životinje u izložbenun vitrinama: lisica i zec – pozdravljaju se za laku noć. Ne samo visoka divljač…U šumi su se krile plahe srne, a snažni je jelen stupao kroz duboki snijeg. A tek ptice – od tetrijeba do orla koji netremice motri posjetioce… Prodavač ptica podsjeća nas na doba kad su kos, kanarinac i češljugar bili silni omiljeni u seoskome domu, osobito u dugim zimskim večerima. Nije bio bitan samo lov, nego i ribolov, tu su riblje vrste te regije, ali i stotine naprava kojima su u davna vremena lovili ribu.

Muzejlova3

 

Alexandra Untersulzner, kaže kako je prilično teško naći i izložiti objekte iz povijesti ribolova pa dodaje: “Mreže i udice nije lako konzervirati kao puške ili klopke. A nekoć je upravo ribolov bio silno važan, sjetimo se brojnih blagdana i samostana koji su imali ribolovna prava. Zato smo htjeli prikazati i taj dio pučkoga rada.“

U dvorcu Wolfsthurnu u Mareitu nalazi se Muzej lova i ribolova – pa i sam je dvorac pravi muzej: on je nadaleko i široko jedini muzej te vrste. Barokni  dvorac – u gorskoj osami. Tko ovdje stanuje, može svaki dan gledati planine s drugoga prozora, jer ukupno ima 365 prozora…