Ženski otok usred jezera Chiem

 

Slikovit je Fraueninsel usred Bavarskog  mora, tj.  jezera Chiem. Otok nosi ime po 1.200 godina starome samostanu benediktinki. Dostupan je samo brodom, automobili su zabranjeni. Ima 200 stanovnika.

 

Autorica: Cornelia Küssner

Snimateljica: Petra Schütz

 

fraueninsel3

 

Ljeti na otočić dođu  tisuće turista. Uvijek otkrivaju nešto novo. Primjerice, ovdje sjajno uspijeva vinova loza. U podrumu obitelji  Hagen vrhunski je crnjak, kvalitetno  otočno  vino.

Dobro  je  vino? “Da, ali ga ne smijemo prodavati, jer nismo vinogorje, moramo ga sami piti”, odgovara vinogradar i vinar DANIEL HAGEN. Ne toče otočno  vino, a proizvedu ga oko 60 litara! Srećom je Daniel Hagen i pivar.

Najstariji ženski  samostan sjeverno od Alpa ponosno stoluje na ovome otoku. 30 redovnica i sad vrijedno radi. Prije su ribari i obrtnici radili za samostan, a sada žive od turizma, kao Thomas Lex  i njegov sin Florian. Poput svojih predaka, svako jutro očekuju bogat ulov. Ribarima je prije bilo teško zbog britkih vjetrova i velikih mreža.

fraueninsel4

U jezeru ima 28 vrsta ribe. Smuđeve, štuke, ozimice i jegulje rado  kupuju restorani, a turisti  vole svježe podimljenu ribu… Tradiciju ova obitelj osobito cijeni. FLORIAN LEX, ribar  u sedmoh generaciji, kaže: “Upravo sam završio školu, volim taj posao. Sada me čeka  majstorski ispit.” THOMAS LEX nikad nije razmišljao o drugačijem životu, osim ribarskog: “Smuđ je lijep. Onaj tko je srastao s otokom, ne može zamisliti da živi u gradu. Odem u München, dosta mi je jedan dan – i hoću kući, na otok.”

U studenome je otok čaroban. Sad  lončar radi na miru. Njegova je radionica svima otvorena,  a 400 godina lončarstva obvezuje. Ovaj nije baš htio u lončare, a sad mu je drago da je nastavio obiteljsku tradiciju. Obje mu kćeri studiraju. GEORG KLAMPFLEUTHNER misli: “Važno je da mladi vide svijeta. Kad-tad će, ako su stalno na otoku, držati da su nešto propustili.”

Nije lako onima koji dosele ili tu sklope brak.Otok zna biti tijesan, pa svaka obitelj ima brod i luku. Lončar Georg kaže: “Dakako, otočanima je brod prevažan, za samostalan odlazak po namirnice, u kazalište… U 19 sati je zadnji parobrod u Gstadtu, pa ne bi mogli kući. A i djeci je važno.”

fraueninsel2

Prvi su linijski brodovi uvedeni sredinom 19.stoljeća. Umjetnici toga doba su također uveličali prirodne ljepote. Već im je tada otok bio čaroban. Slikari su se okupljali u krčmi “Lipa” i plaćali račun slikama, koje su do danas ostale u krčmi. Ovdje su djela münchenskoga slikara Willibalda Demmela.

Otok obiluje motivima raznih slikara i epoha. Isplati se doći na otočić u svako doba. Ljeti ga domaći dijele s turistima. Kasna jesen vraća mir, a strka je za Došašće i Božić. Najljepše je možda ipak navečer, kad isplovi zadnji parobrod.