Pozitivni nemir – pokretač razvoja cijeloga kraja

 

˝Cijela premisa ovoga projekta je da se stvori jedan zdravi model življenja u prirodi i sa prirodom i da se taj model može reproducirati u Hrvatskoj, Europi i svijetu. Naravno da i u lokalnoj zajednici su osjetili potrebu da nešto nauče iz ovoga, da nešto prenesu kroz svoje kanale na svoje korisnike. Imamo dobru suradnju s lokalnim zavodom za zapošljavanje, Centrom za socijalnu skrb.˝

 

DJH.18

 

Bilo je poziva iz ministarstva tako da bi se eventualno u druge dijelove Hrvatske, koji su isto tako zapušteni, napušteni, depresivni, budimo iskreni, da se vrati ponovno život. To je navelo jednog čovjeka da se doseli u stari kraj iz ˝novog svijeta˝.

Želju za povratkom u stari kraj BOŽIDAR BRUCE YERKOVIĆ ovako opisuje: ˝Ono što me privuklo u ovu dolinu što je bila najdivljija, najprirodnija, najmanje izmijenjena utjecajem ljudi. Zadnjih četrdeset godina su se ljudi iz doline iselili, tu živi svega šaka ljudi tako da je priroda ponovno došla na svoje, ponovno uzela ono što je bilo njezino. A za izgradnju ovako nečega mi je stvarno trebala nedirnuta priroda. To je u biti onaj ključni element zbog kojega ljudi dolaze ovdje.˝

 

Božidar Bruce Yerkovic znanstvenik je, doktor molekularne biofizike. Rođeni Splićanin, živio je više od deset godina u Americi i radio za velike svjetske farmaceutske i prehrambene tvrtke. No odlučio je kontrolirane, laboratorijske uvjete zamijeniti stvarnima, prirodnima. Tako je u selu Velika Plana, na rubu Parka prirode Sjeverni Velebit, nastao Centar za samoodrživi razvoj.

O ideji za osnivanje Centra BOŽIDAR JERKOVIĆ govori:
˝Ja sam se bavio kvantnom biofizikom dugo godina i u tom atomskom prostoru, koji je u biti veliki zrakoprazni prostor, sam shvatio ustvari da se tu događa život. I tada sam otkrio nešto što se zove vjera. Možda ne u onom klasičnom smislu riječi, kao religija, ali vjera da sve ovo ima smisla, da nije priroda, ljudi, svemir, da nije kreirano bez razloga nego da ima neki duboki smisao. I u meni se pojavila ta promjena da moram svjedočiti taj smisao. Kroz to moje nekakvo traženje kako, zašto na koji način, ja sam došao do spoznaje da priroda je, u biti, najbolji učitelj za to.˝

Tijekom prošlog stoljeća ova hrvatska regija bila je izložena stalnoj depopulaciji. Danas na cijelom području Like od 5.000 kvadratnih kilometara živi tek 50.000 stanovnika. Mnogi su bili začuđeni što je Božidar izabrao takvo mjesto za život.

DJH.19

BOŽIDAR BRUCE YERKOVIC život na ovom području Like ne vidi bez ljudi, a njih je sve manje: ˝U Velikoj Plani nas trenutno ima 22, bilo nas je 40 kad sam se doselio 2008. Ali kako se radi uglavnom o starom stanovništvu onda nas je svake godine sve manje i manje. U početku su me prihvatili sa znatiželjom, nevjericom i nije im bilo jasno zašto netko dolazi iz Amerike s karijerom u nekakvo selo, zabit u Velebitu, za kojeg nitko ne zna i koje se ne nalazi na svakoj karti.

Ali nekako kroz rad, kroz moju upornost, perzistentnost, vidjeli su da tu postoji neka kvačica koje možda njima nije jasna, ali koja je vrijedna i grize. Ja kao osoba ne posustajem tako da su kroz vrijeme shvatili da bolje da su mi saveznici, suradnici. A naravno ja sam otvoren za suradnju sa selom tako da dobar dio hrane koju ovdje imamo i služimo, dolazi iz sela.

 

Trebalo je vremena njima da se oni adaptiraju na način na koji trebaju tu hranu uzajati, način na koji se trebaju odnositi prema tim životinjama tako da ona zadovoljava kriterije koji su meni važni, u duhu i stilu ovoga što ja radim ovdje. Oni danas imaju smisao. Te bakice u selu ponovno imaju razlog da imaju kravicu, kokicu, da uzgajaju pšenicu za nas od koje mi pravimo kruh. Jedna mi je žena rekla prije par godina: sada ponovno znam zašto živim.˝

I JURICA ĆAĆIĆ nalazi svoj mir u ljepoti Like: ˝Nalazimo se ovdje u zaseoku Štulinac, selo Velika Plana. Mjestu gdje sam rođen, mjestu gdje sam se nakon 35 godina vratio, izgradio na starim temeljima kuću i sada povremeno vikendom dolazimo ovdje.

Jedno vrijeme sam živio u Gospiću, Zagrebu, povremeno u Njemačku odlazio kod roditelja i nakon toga se vratio u Gospić, ponovno u Liku. Na kraju na korijene. Na izvor.

Ovo ovdje znači moje porijeklo, moja djedovina, to me vuče, tu sam rođen. Iz djetinjstva se sjećam nekih stvari. I priroda me vuče. Kad sam upoznao život u velikom gradu, onda sam vidio koju vrijednost ima ovo mjesto ovdje gdje sam ja rođen.˝

Nema sumnje da je Božidarov dolazak unio pozitivni nemir u cijeli kraj. Tijekom proteklih šest godina, pohodili su ga i brojni volonteri iz cijeloga svijeta, pomažući u nastajanju centra. Jedan od njih došao je čak s Novog Zelanda, zaljubio se u Velebit i ozbiljno razmišlja o preseljenju.

DJH.27

MICHAEL HERLETH je jasan u svojim nakanama: ˝Želimo se vratiti što bliže prirodi, pronaći novi cjelovit i zdraviji način života. Pogotovo zato što smo iskusili nezadovoljstvo životom u kojemu smo okruženi s mnogo ljudi. Na neki način to je narušavanje prirodnog poretka na zemlji, udaljuje nas od duhovnosti, osiromašuje i čini praznima.

Tako smo mi u potrazi za zdravijim načinom života. Bili smo već ovdje dva puta, ali u posjeti, smješteni kod Božidara. Naravno, lako je biti ovdje kao turist. Lijepo vam je, imate smještaj, udobnost i hranu. No, doći ovdje i cijelo vrijeme živjeti u karavanu, to je izazov. Posebno za moju suprugu. Ovdje smo okruženi veoma starom, izvornom šumom starom tisuće i tisuće godina u kojoj ima puno divljih životinja, medvjeda, svinja..čak i zmija. To je nešto što mi nedostaje na Novom Zelandu, gdje su ogromne površine šuma posječene u potpunosti. Ostala su samo mala područja gdje se ne može živjeti tako blizu divljine.˝

Danas se čovjek često stavlja iznad prirode i zaboravlja da su oni jedno i jedno bez drugoga ne mogu.

Zato BOŽIDAR BRUCE YERKOVICH s pravom zaključuje:  ˝Sve što mi napravimo ima duboki utjecaj na sve oko nas. Suodgovoran sam. Moja vjera je moja suodgovornost prema ovome svijetu kojega kreiram oko nas. To je, u stvari, ona božanska iskra u svakome od nas koja postoji. Mi smo kreatori stvarnosti oko nas.˝